Gdje ti je kralježnica? Napni mišiće! Budi muško! Na Twitteru, razočarani liberali predsjednika Obame savjetuju mu da se napuca političkom inačicom steroida te da se od “umnog” predsjednika pretvori u mišićavijeg i ne toliko rezerviranog vođu.

Oni žele nastavak filma “Samo dođite”, da se republikancima dopusti da uskrate dva milijuna ljudi naknadu za nezaposlene u vrijeme Božića i da milijunašima daju još jednu poreznu olakšicu. U tom bi se slučaju Obama izvršnom nadležnošću riješio dogme “tko pita ne skita”, baš kao što je bivši predsjednik Truman integrirao oružane snage. Mogao bi izazvati republikance da odbiju novi zakon o zdravstvu koji zabranjuje osiguravateljskim kućama odbijanje bolesnika. Mogao bi inzistirati na tome da se klimavi zavod za zaštitu potrošača, jedini bedem u vladi Sjedinjenih Američkih Država protiv predatora zajmodavaca i proždrljivih mesoždera u obliku kreditnih kartica, mora u potpunosti platiti i opremiti. To se neće dogoditi. Ne, ne. Jedan od filmića iz Obamine prošlosti otkriva nam jako puno o njegovoj osobnosti – prikazuje ga na fakultetu u trenu kad je postao predsjednik harvardskog pravnog časopisa. Mladi Obama jedanko je sklon kompromisu te jezovito podsjeća na Obamu koji na sredini mandata pokušava udovoljiti objema opcijama. I tako on sada popušta i prihvaća porezne olakšice kako bi zauzvrat dobio tek nekoliko usluga srednjeg staleža. No, ako i ne može promijeniti vlastitu narav, može promijeniti glavni diskurs svog mandata. Kako bi to učinio, potrebna mu je jedna “Velika zamisao”. Jedan od zbunjujućih paradoksa vezanih uz Obamu jest kako ovaj nadareni pisac i elokventni govornik ne može osmisliti jednostavan i sveobuhvatan vladajući okvir. Za Teddyja Roosevelta to je bilo takozvano “Pošteno poslovanje”, odnosno borba protiv monopolista u doba kad je jaz izme˝u bogatih i svih ostalih bio jednako golem kao i danas, pri čemu je davao prednost malom čovjeku.

Franklin Roosevelt društveni ugovor svog bratića proširio je u Novo poslovanje, koji je bio dovoljno populistički da newyorškom bogatašu pomogne osvojiti srce nacije četiri puta. John F. Kennedy imao je “Nove granice” – savršene za tadašnje raketno doba. A Ronald Reagan suočio se s tjeskobom srednjeg staleža svojim “Jutrom Amerike”. Bill Clinton oslonac je pronašao nakon bombardiranja Oklahome te okupio zemlju u borbi protiv sila mržnje. Predsjednici gubitaši, oni sa samo jednim mandatom, ne zalažu se za ništa, ali imaju mišljenje o svemu. Prisjetite se Jimmyja Cartera ili George H. W. Busha i na pamet vam pada samo riječ “mekušac”.Presuda o Obami još nije donesena. Uživa oko 40 posto potpore javnosti, što nije loše za čovjeka koji je preuzeo kontrolu u vrijeme najgoreg gospodarskog stanja od razdoblja Velike depresije. Prema većini anketa stoji bolje negoli Clinton ili Reagan u istom razdoblju mandata, a još bolje otkad su izbori otkrili hladno i bezdušno naličje njegove opozicije kojom upravlja poslovni svijet. Trumanova stranka na sredini je mandata izgubila 55 mjesta u zastupničkom domu. Clinton ih je izgubio 54. U tom trenu, oni su bili politički mrtvi. Jednokratni predsjednici. Dok se nije polazalo suprotno. Obamina postignuća nisu beznačajna: spas automobilske industrije, stavljanje razularenog financijskog sektora u čvrst okvir kontrole, usvajanje zakona o zdravstvu kojega će kad bude u potpunosti shvaćen smatrati povijesnom prekretnicom. Zapravo, ona su monumentalna.No, predsjednici ne dopiru do srca glasača zakonodavnim trijumfima.

Većina Amerikanaca ni ne zna da su od Obame dobili jednokratnu poreznu olakšicu, ili da će se financijskim injekcijama u gospodarstvo osigurati novac za Ministarstvo financija. Kratkoročni ciljevi poput sporazuma o slobodnom trgovanju sa Sjevernom Korejom ili dogovora o nuklearnom naoružanju s Rusijom neće utjecati na promjenu mišljenja. Tjedni pokazatelji uspješnosti namijenjeni su političko industrijskom kompleksu. “Velika zamisao”, koju bi svi razumjeli, osigurala bi narativni okvir za nadolazeće rasprave s republikancima, čija se jedina ideja tiče toga kako da bogati ne plate onoliko poreza koliko bi trebali. I kako spriječiti Obamin drugi mandat. Obamu je u refleksivno tupilo možda uljuljkala povijesna važnost i veličina njegova izbora za predsjednika. No, činjenica da je on prvi crni američki predsjednik nije ideja. “Velika zamisao” ne mora biti grandiozna. Nešto jednostavno najbolje bi prošlo. U govoru studentima u Sjevernoj Karolini s nekoliko je stvari pogodio u žicu. Prizvao je američku motiviranost prema veličini nakon što je Sovjetski Savez lansirao Sputnik 1957. riječima: “Sputnik naše generacije tek slijedi.” Ono što nam treba, nastavio je, jest “da radimo ono po čemu su Amerikanci oduvijek poznati: da gradimo, budemo inovativni.” U Bijeloj kući nalaze se i prave riječi i pravi osjećaj i prave nakane. Na predsjedniku piscu je da ih sastavi u cjelinu.

Timothy Egan