Nakon što je financijska kriza poharala prvo Sjedinjene Države, a potom i cijeli svijet, mnogi su novonastali globalni slom počeli uspoređivati s Velikom depresijom koja je pogodila veliki broj država tridesetih godina prošlog stoljeća. U oba slučaja uslijedili su otkazi u mnogim kompanijama, pala je potrošnja, industrija je usporila rast, a tvrtke su poslovale s gubicima. Ipak, razlika postoji. Naime, iako je slom tržišta bio snažan, kriza koja je svijet pogodila u prvoj polovici prošlog stoljeća bila je pogubnija nego sadašnja.

No i tada je sve počelo u Americi, nakon sloma Wall Streeta 29. rujna 1929. godine, poznatijeg kao Crni utorak. Slom burze je rezultirao krahom cijele ekonomije. Kako je početak dvadesetog stoljeća omogućio prosječnim stanovnicima da po prvi put kupuju na kredit, a istovremeno im je postalo dostupnije i ulaganje na burzi, mnogi su se u tome okušali. No, nakon sloma banke su počele propadati, dionice su izgubile 90 posto svoje vrijednosti, a svaki je četvrti Amerikanac ostao bez posla. Nadnice su doživjele pad za 60 posto, a prihodi od poljoprovrede za 50 posto. Najviše su bili pogođeni sektori poljoprivrede, rudarstva i drvne industrije.
Kako su mnogi Amerikanci radili baš u tim sektorima, uskoro je ostalo bez posla čak 15 milijuna ljudi. Pogođeni su bili svi, od uspješnih bankara i industrijalaca do poljoprivrednika i radnika. Životi mnogih iz temelja su se promijenili. Ljudi su počeli prodavati imovinu, kako pokretnu tako i nepokretnu. Mnogi su ostajali bez automobila, stoke, zemlje i stanova. Neki su iz svojih domova prodali sav namještaj kako bi se prehranili. Bilo je i onih koji su se u javnosti i dalje pokazivali uspješnima, posjećujući privatne klubove, a u džepu nisu imali ni centa, nadajući se kako bi ipak mogli sklopiti kakav posao. Nekada uspješni trgovci skupljali su glomazni otpad kako bi pokušali nadomjestiti prodani namještaj, a možda ponešto i prodati. Odjeća se više nije kupovala, već šivala od dijelova one već iznošene. Tiople kućne obroke zamijenile su pučke kuhinje u kojima su se prehranjivali mnogi nezaposleni radnici. Samoubojstva su bila uobičajena pojava. Sally Badu, kćerka nekada uglednog bankara čija obitelj do Velike depresije nikada nije imala financijskih problema, kaže kako se još sjeća krize. “Dobro se sjećam doba Velike depresije jer je moj otac bio bankar. Kada su banke zatvorile svoja vrata štedišama, ljudi su progonili bankare i smatrali ih odgovornima. Moj je otac napustio grad pred svim tim pozivima i ljudima koji su kucali na vrata. Nakon toga smo živjeli drugačije. Preselili smo u stan koji je bio malen, nije bilo posebne sobe za mene. Stavili su moj krevetić u hodnik i to je bila moja soba. Živo se sjećam tog doba jer sam se stalno budila noću kad bi svi stalno prolazili kraj mog kreveta”, priča Badu. Neki su se iz grada selili na selo k rođacima, gdje se ponekad moglo pronaći više hrane. No ni ondje nije bilo puno bolje. Lois Porter i danas se sjeća krize. “Znali smo da smo mi oni rijetki sretnici koji su imali što jesti. Sjećam se muškaraca u poslovnim odijelima koji bi dolazili na stražnja vrata i molili bilo kakav posao samo za obrok.” Iako je financijska kriza ponovo pogodila svijet, situacija ipak nije toliko dramatična. Otkazi se broje u tisućama, a ne u milijunima, samoubojstva su srećom izostala, glad se nije uvukla u razvijeni svijet, a ni oporavak vjerojatno neće trajati deset godina.

Činjenice

Pogođena industrija
Nakon sloma Wall Streeta američka industrija ostala je strahovito pogođena. Najviše su propatili radnici koji su radili u sektorima poljoprivrede, rudarstva i drvne industrije. Zbog vala otkaza na ulici je ostalo 15 milijuna radnika, koji su bili prinuđeni rasprodavati svu imovinu kako bi preživjeli. Kriza je pogodila i više slojeve društva, koji su s padom dionica izgubili svu svoju imovinu.
Financijska kriza 2008.
Iako mnogi 1929. uspoređuju sa današnjom krizom, ona je ipak puno blaža. Danas visokoindustrijalizirane zemlje nisu mogle svjedočiti dugačkim redovima za hranu, masovnim samoubojstvima burzovnih mešetara i industrijalaca te milijunskim gubicima radnih mjesta u industrijskom ili poljoprivrednom sektoru.