Na najznačajnijem sajmu umjetnosti na svijetu 300 galerista ima čast predstaviti svoju “robu” bogatim kupcima. I dok mnogi drugi sajmovi na svijetu muku muče zbog gubitaka, Art Basel i ove godine obara rekorde.

Pravi kolekcionari umjetnina nikada ne razgovaraju o cijenama. Jedan takav iz Bremena odmahuje rukom: on nije nikada ništa kupio u Baselu – taj sajam je ionako samo za ulagače. No ni njemu, ni drugima njegova soja nije baš vjerovati. Mnogo je bliže istini da se pasioniranim kolekcionarima događa ono što se događa običnim smrtnicima kada krenu u obilazak trgovina. Iz kuće krenu s naumom da će samo malo razgledati što ima, a vrate se ne – s vrećicama u ruci, nego s platnima pod rukom. To se ove godine dogodilo i hamburškom kolekcionaru Haraldu Falkenbergu: “Mislio sam ništa ne kupiti. Ali ipak sam na kraju kupio tri stvari. Umjetnike koji su sada u modi. Upravo mladi umjetnici veoma su skupi. Richard Prince, na primjer. Prije bi jedno takvo djelo stajalo 60 do 80 tisuća dolara. Danas se ljudi došaptavaju: Koliko je skup? I onda čuješ: gotovo tri milijuna dolara.”Na sajmu u Baselu svakoga se dana sklapaju najvažniji poslovi, jer je Art Basel najvažniji sajam na svijetu, tvrdi Gerd Harry Lübke iz berlinske galerije Eigen und Art koja, na primjer, zastupa Nea Raucha. Amerikanci obožavaju njemačke slikare. Drukčije nije ni s bremenskim slikarom Norbertom Schwontkowskim. Njegova mala poetska ulja na platnu imaju dimenzije 40×50, stoje oko 14-15 tisuća američkih dolara i prodaju se “k’o alva”. Švicarska umjetnica Pipilotti Rist kaže: “Umjetnička scena treba jednom godišnje ovakvu hiperaktivnost. Ovo je stvarno motor koji nam pomaže da preživimo, da mladi umjetnici žive, da umjetnost dobije na cijeni”, kaže ona i zaključuje: “Novac je uvijek simbol za vrijednost.”
(DW)