Od 2000. godine, otkada je Srbija postala otvorena za inozemna ulaganja, najveća pojedinačna investicija iznosila je 1,513 milijardi eura koliko je norveška telekomunikacijska kompanija Telenor platila za Mobtel, domaćeg operatera mobilne telefonije. Od te investicije prošlo je točno dvije godine, što je bilo dovoljno dugo razdoblje da se pokaže kako su obje strane od toga imale koristi. Telenor je u prvih šest mjeseci 2008. godine zauzeo prvo mjesto među privatnim kompanijama s ostvarenom dobiti od 83,883 milijuna eura, a građani su profitirali time što je s dolaskom Telenora uspostavljena konkurencija u pružanju usluga mobilne telefonije, što se odrazilo na drastičan pad cijena. Do dolaska Telenora korisnici mobilne telefonije u Srbiji plaćali su najveću cijenu za impulse, a nakon što je domaći Telekom dobio konkurenciju, cijene su pale i sada su među najnižima u regiji.

Prednost konkurencije
Tome je, godinu dana nakon dolaska Telenora, pridonijela i austrijska kompanija Mobilkom, koja je postala treći mobilni operater u Srbiji, kupnjom licencije za 320 milijuna eura, a još toliko će biti uloženo u postavljanju vlastite mreže tako da, gledano po granama, telekomunikacije spadaju u jedan od sektora u koji je uložen najveći dio prispjelog inozemnog kapitala. Uporedo s telekomunikacijama nalazi se financijski sektor koji je prvi otvoren za dolazak inozemnog kapitala. Inozemne banke, koje posluju prema domaćim propisima, preuzele su vodeću ulogu u financijskim poslovima. Od 34 banaka, koliko ih posluje u Srbiji, 20 se nalaze u vlasništvu inozemnih banaka. Najzastupljenije su banke iz Austrije i Grčke iz kojih je došlo po pet banaka, a po kapitalu na prvome mjestu su banke iz Austrije, koje imaju ključnu ulogu u financijskim poslovima. Središnjoj banci nije uspjelo ostvariti cilj kojim banke pojedinačno ne bi imale više od 15 posto financijskog tržišta. I borba protiv visokih kamata nije dala rezultate jer su banke kartelizacijom nametnule svoje kriterije u sektoru financija. Za razliku od dolaska telekomunikacijskih kompanija od kojih su građani osjetili opipljivu ekonomsku korist bankarski sektor je ostao prilično skup za skromna primanja većeg dijela stanovništva. Jedina je prednost što građani sada mogu uzimati kredite, što je bilo nezamislivo prije dolaska inozemnih banaka jer su domaće bile u velikoj financijskoj krizi, pa je središnja banka likvidirala četiri najveći srpske banke i otpustila osam tisuća bankarskih službenika. Sada ih je u srpskom bankarskom sektoru zaposleno više od 30.000. Banke u Srbiji još drže visoke kamate, pravdajući takvo pristup rizikom zbog nestabilnih političkih prilika. I u takvim uvjetima poslovne banke postižu visoku stopu profita jer su građani i gospodarstvo “gladni” novca. Banke su širom otvorile vrata za njihovo zaduživanje tako da je središnja banka morala donijeti restriktivne mjere kako bi usporila zaduživanje stanovništva, smanjujući njihovu kupovnu moć i tako, posredno, utjecala na zaustavljanje rasta inflacije.

Interes trgovaca
U prvih šest ovogodišnjih mjeseci poslovne banke ostvarile su profit od 262 milijuna eura, što je za 57 posto više u usporedbi s istim lanjskim razdobljem. Samo od kamata i od provizija na pružene usluge banke su ostvarile neto zaradu od 56,8 milijuna eura. Na trećem mjestu po visini ulaganja je trgovačka djelatnost. Iako dominatnu ulogu ima domaći privatni sektor, sve je veći broj velikih svjetskih trgovačkih lanaca koji namjeravaju doći u Srbiju. Građani očekuju da će njihov dolazak dovesti do konkurencije kakva postoji u mobilnoj telefoniji, što bi trebalo srušiti visoke maloprodajne cijene jer su se i trgovci kartelizirali, diktirajući visoke marže, a što je izaziva učestala javna nezadovoljstva udruge potrošača.