Kao što se i očekivalo, uredba srpske vlade o zabrani izvoza šećerne repe, suncokreta i soje, donesena s namjerom da se osiguraju sirovine za prerađivačku industriju i stabilnost na tržištu u opskrbi šećerom i jestivim uljem, izazvala je reakcije hrvatskih šećerana. One su još u vrijeme sjetve s proizvođačima dogovorile kupnju šećerne repe sa 8000 hektara, što predstavlja 12 posto površina zasijanih tom poljoprivrednom kulturom.

Tvornica šećera Osijek ima vlastitu proizvodnju u Vojvodini, a sad bi, piše Glas Slavonije, šećerana na uvoz vlastite šećerne repe morala platiti carinu. Po svemu sudeći uredba srpske vlade tumači se preširoko. Zabrana izvoza šećerne repe odnosi se na cjelokupnu proizvodnju bez obzira je li prethodno ugovoren njezin izvoz ili je proizvedena u vlastitom aranžmanu.

Prema sporazumu Cefta, kojega je Hrvatska član sve do prijama u Europsku uniju, između potpisnica ne postoji obveza plaćanja carine jer je riječ o slobodnoj trgovini. Srbija na temelju toga ne može tražiti da uvoznici šećerne repe iz Hrvatske plaćaju carinu. Ovdje, međutim, nije riječ o izvozu za koji Srbija traži plaćanje carine, već o zabrani izvoza. Sva proizvedena količina šećerne repe treba ostati u Srbiji za potrebe domaće prerađivačke industrije. Zabrana je uvedena zbog smanjenog uroda za 40 posto, što je posljedica višemjesečne suše.

Mnogo nade polaže se u eventualni dogovor ministara poljoprivrede dviju zemalja, Tihomira Jakovine i Gorana Kneževića, koji bi se trebali susresti na svjetskom prvenstvu orača koje se ovih dana održava u Biogradu na Moru. Davanjem ustupka bilo kojem izvozniku prekršila bi se vladina uredba, što bi svakako naišlo na kritiku zainteresiranih srpskih prerađivača koji su se i prije zabrane zalagali za uvođenje embarga na izvoz šećerne repe u Hrvatsku.

Kampanja u srpskim medijima temeljila se na tvrdnji da Hrvatska od srpske repe proizvodi šećer koji vrlo povoljno izvozi u Europsku uniju. To čini i Srbija koja pod pritiskom prerađivača šećerne repe traži povećanje kvote za izvoz šećera po beneficiranoj cijeni. Hrvatske šećerane odgovaraju da šećer za EU mogu proizvesti iz vlastite proizvodnje šećerne repe, dok se šećerom od repe uvezene iz Srbije podmiruju domaće potrebe.

Srpske šećerane

Vlada podlegla pritisku
U Srbiji još nema službenih podataka o tome koliki je urod šećerne repe, no jasno je da je srbijanska vlada podlegla pritisku domaćih prerađivača kojima višestruko odgovara zabrana izvoza šećerne repe. Zaposlit će svoje proizvodne kapacitete, ostat će im veća količina šećera za izvoz, a šećernu repu moći će jeftinije kupovati od prerađivača. Dok su hrvatske šećerane nudile 50 eura po toni, srpske su nudile 40 eura, ali su nakon zabrane izvoza snizile otkupnu cijenu na 36 eura po toni.

Priznanje ministarstva

Hrvatski poslodavci prepoznati kao prijatelji obitelji: ovogodišnji dobitnici priznanja

Energetska samodostatnost

Ova jedinstvena platforma energiju pretvara iz troška u profit