U Njemačkoj se produbio jaz između bogatih i siromašnih. I jednih i drugih je sve više, dok srednji sloj polako kopni. To proizlazi iz vladina izvještaja o socijalnom položaju stanovništva. U Njemačkoj je siromašan onaj koji mjesečno na raspolaganju ima manje od 780 eura odnosno 60 posto prosječne plaće. Prema toj definiciji, 13 posto stanovništva je siromašno, a isto toliko ljudi živi na rubu siromaštva, primajući socijalnu pomoć i druge državne subvencije.

Time je siromaštvom izravno ili neizravno pogođen svaki četvrti njemački građanin. Nasuprot tome raste broj bogatih, dakle, onih s mjesečnim neto primanjima većim od 3500 eura (samci) odnosno 7200 eura (obitelji s dvoje djece). Najviše zabrinjava to što ima sve više ljudi kojima siromaštvo prijeti unatoč plaćenom poslu s punim radnim vremenom, kaže socijaldemokratski ministar rada i socijalne skrbi Olaf Scholz. Zarade od kojih se ne može živjeti za jednu od čelnica lijevog krila SPD-a, Andreu Nahles, “dokaz su o nužnosti uvođenja minimalnih plaća u Njemačkoj”. Upravo do suprotnog zaključka dolazi demokršćanski koalicijski partner. “Minimalne plaće uništavaju radna mjesta, odnosno ne stvaraju nova kao uvjet da bismo ljude izveli iz siromaštva”, tvrdi vođa Kluba zastupnika CDU-a u Bundestagu Volker Kauder. Stranke oporbe i sindikati za novonastale prilike optužuju vladu i zahtijevaju promjene u poreznom sustavu u korist građana s niskim prihodima, u prvome redu ponovno uvođenje poreza na imovinu, te povećanje iznosa svih oblika državne potpore socijalno ugroženim slojevima društva. Loše su vijesti zasjenile i jednu dobru. “Izvještaj potvrđuje da su umirovljenička domaćinstva danas najmanje pogođena siromaštvom”, istaknuo je sindikalni predstavnik Ulrich Schneider. To donekle proturječi javnoj percepciji umirovljenika zbog kojega je vlada nedavno – mimo plana – odlučila minimalno povisiti njihova primanja.
(DW)