Kao voditelj koji ima emisiju na engleskom jeziku na Središnjoj kineskoj televiziji (China Central Television), Yang Rui voli se smatrati mostom između Istoka i Zapada te je pun ponosa na svoju diplomu iz komunikologije sa Sveučilišta Cardiff u Walesu. No dok on uživa u rastućoj moći Kine, nema ni najmanju dvojbu da će mu sin studirati u Sjedinjenim Američkim Državama.

Njegov program na državnoj televiziji CCTV pod nazivom “Dijalog” nerijetko ugošćuje kako inozemne, tako i kineske sudionike. Ipak, nedavno je Yang otkrio drugu stranu svoje ličnosti u nizu poruka na mikroblogu u kojima se ismijava strancima, naziva ih “smećem”, muškarce sa Zapada optužuje za zavođenje Kineskinja u pokušaju špijunaže Kine. “Ministarstvo javne sigurnosti mora očistiti to smeće, uhititi strane siledžije i zaštititi nevine djevojke”, napisao je za svojih 820.000 sljedbenika. “Odrubite im glave, tim nezaposlenim Amerikancima i Europljanima koji u Kinu dolaze samo zaraditi, i to na krijumčarenju ljudi, a javnost zavaravaju poticajima na emigraciju.” Yangovi komentari dodatno su ražestili ono što mnogi stranci u Kini nazivaju sve opipljivijom netrpeljivošću prema strancima koja nerijetko mirno koegzistira, što je paradoksalno, s pretjeranim divljenjem prema Zapadu. Antipatiji su pridonijele dvije ružne situacije u koje su bili uključeni stranci.U jednoj je ruski čelist iz Pekinškog simfonijskog orkestra Oleg Vedernikov snimljen kako verbalno vrijeđa suputnicu u vlaku koja je imala nešto protiv da dotični bose noge podigne na njezino sjedalo. Unatoč javnoj isprici, otpušten je. U ozbiljnijem slučaju radi se o pijanom britanskom turistu koji je navodno seksualno napao Kineskinju u jednoj pekinškoj ulici. I ta snimka stavljena je na internet, a na njoj je prikazano kako skupina prolaznika priskače ženi u spas i udara napadača do besvijesti. U danima koji su uslijedili pekinška policija najavila je početak stodnevne kampanje za progon stranaca koji ilegalno žive ili rade u Kini. Ova inicijativa reklamira se na plakatima te u člancima u državnim medijima, a građani su potaknuti da vlastima prijave osobe za koje sumnjaju kako krše zakon.Slučajno ili ne, kampanja se odvija istovremeno s oštrim napadima na strance u državnim medijima.

Državna novinska agencija Xinhua nedavno je objavila uvodnik na vrhu svoje internetske stranice u kojemu se strane vlade optužuje da novinare iz svojih zemalja koriste za “taktičku kontrolu” imidža Kine u inozemnim medijima. Narodni dnevnik, govornica vladajuće Komunističke partije i politički glasnik, nedavno je opisao nastojanja Zapada da izveze demokraciju i ljudska prava u Kinu kao novi oblik kolonijalizma. Analitičari sumnjaju da je sve jače domoljublje u Kini povezano s nizom događaja koji su zasmetali kineskom vodstvu, među kojima su teritorijalni sporovi u Južnom kineskom moru, naglo usporavanje domaćeg gospodarstva te politička previranja potaknuta propašću nove zvijezde Partije Boa Xilaija. Naime, Bo, koji je optužen za korupciju i kršenje partijske discipline, nalazi se u pritvoru i čeka presudu, baš kao i njegova supruga Gu Kailai, koja je navodno uključena u smrt jednog britanskog poduzetnika. Treba na umu imati da se istodobno odvija promjena vlasti, a ona se događa samo jednom u deset godina.Posljednjih tjedana kineska veleposlanstva odbila su dati vizu desecima akademika i turista iz cijeloga svijeta. Inozemni novinari u Pekingu su na samom rubu i pitaju se je li progon američkog dopisnika Al Jazeere do kojega je došlo u svibnju scenarij koji će im se svima dogoditi. Mnogi Kinezi dobili su dojam da ih Zapad smatra zloćudnima unatoč značajnom kontrastu između jakog kineskog rasta, iako je on odnedavna usporio, i gospodarske nestabilnosti Europske unije i SAD-a. No osim zavidnih postignuća, među obrazovanim Kinezima rađa se osjećaj da nešto nedostaje. Te sumnje u sebe i svoje dodatno su potaknute korupcijom, cenzurom i sve širim jazom između bogatih i siromašnih. Čak i uslijed oslabljenih gospodarstava, zapadne zemlje sa svojom vladavinom zakona i osjećajem sigurnosti i dalje imaju svoje čari kada ih se usporedi s hirovitošću autoritarne vladavine.

Andrew Jacobs; Mia Li, Owen Guo i Zhang Wei pridonjeli istraživanju