Amerikanci godišnje na uvoznu naftu troše 700 milijuna dolara. Prema jednom promatraču, to je ovisnost, kriza i zamka. Država mora krenuti prema alternativnim izvorima energije odlučno kao što je krenula i u osvajanje mjeseca.

Do sada, to je samo liberalni prijedlog. No, jedan od glavnih kritičara je republikanski naftaš T. Boone Pickens. “Bio sam naftaš cijeli svoj život. No stanje je tako hitno da se izlaz, jednostavno, ne može naći”, kazao je Pickens. Ovaj republikanac zalaže se da Amerika pokrene velike investicije u vjetroelektrane. Tijekom ove izborne sezone osobno će potrošiti 58 milijuna dolara kako bi se to ostvarilo. Pickensov interes ne leži samo u čistom altruizmu. Njegova kompanija Mesa Power već je investirala dvije milijarde dolara u najveću farmu vjetrenjača na svijetu koja se nalazi u Pampi, malom gradiću u Teksasu. Senatskom odboru u lipnju je rekao kako će dati novac za postavljanje dalekovoda koji će prenositi energiju iz Pampe prema području Dallasa jer ne može čekati dok država ne izgradi infrastrukturu. Kao što voli istaknuti, star je 80 godina i težak četiri milijarde dolara. Tako ni profit nije jedini razlog. Izvještaj ministarstva energetike u svibnju je objavio da bi Amerika mogla izgraditi dovoljno vjetroelektrana za zadovoljavanje 20 posto nacionalnih potreba za električnom energijom do 2030. godine. Pickensov plan poziva Ameriku da postigne taj cilj gradeći vjetroelektrane kroz vjetroviti koridor koji se proteže od Teksasa do Sjeverne i Južne Dakota. Za njihovu gradnju bit će potrebno izdvojiti bilijun dolara, plus još dodatnih 200 milijardi za njihovo dovođenje do mjesta gdje je energija najpotrebnija, a koja su poprilično udaljena od tog koridora. To je veliki izdatak, no time će se američki izvori plina, iz kojih se dobiva 22 posto nacionalne električne energije, u većoj mjeri moći preusmjeriti za motorna vozila. Ideja je da se Amerikanci masovno prebace na vozila na plin, a država bi mogla prestati uvoziti toliko mnogo nafte. Kao bonus, kaže Pickens, industrija će stvoriti nova radna mjesta i revitalizirati ruralnu Ameriku. Pickens je istaknuo teksaški grad Sweetwater kako bi ukazao na što točno misli. Deset godina prije taj je grad bio samo jedna točka u preriji. Lokalni stanovnici u početku su prigovarali da će turbine biti previše bučne, a također su se brinuli da će im nagrditi horizont. U svakom slučaju, turbine izgledaju ljepše kada se pojavi neka korist od njih. Kapacitet energije vjetra je 1999. godine u toj državi iznosio samo 180 megavata. Danas Teksas sa svojih oko 5000 vjetroturbina predvodi Ameriku. Ekonomska dobit okruga Nolan, koji obuhvaća i Sweetwater, ove će godine iznositi najmanje 315 milijuna dolara, a u gradu se zbog vjetra otvorilo 1000 novih radnih mjesta. Ovakav uzlet impresionirao je Teksašane. Snaga vjetra zadovoljava tri posto potreba za električnom energijom te države, dok je nacionalni prosjek tek jedan posto. Proširenje vjetroenergetskih kapaciteta neće biti lagan zadatak, no Teksas je očigledan dokaz da će se trud isplatiti.