U zreloj dobi od 28 godina Jon Zimmer je pomalo staromodan. Drugim riječima, opsesivan je kad je riječ o kvaliteti zvuka u glazbi.

Nekad inženjer zvuka, koji je sada konzultant za Stereo Exchange, skupu prodavaonicu s audioopremom na Manhattanu, Zimmer se ozari kad priča o zvučnicima visoke kakvoće i vrijednosti od 10.000 dolara. No isto tako smatra da današnji najpopularniji audioprijenosnici poput iPoda i komprimiranih datoteka “isisavaju život iz glazbe”. Posljednje desetljeće donijelo je eksploziju zapanjujućega tehnološkog napretka, uključujući pojačanje “surround” sustava, “high-definition” televiziju i 3D tehnologiju, koji su promijenili iskustvo ljubitelja glazbe. Kvaliteta medija se poboljšava svugdje, osim u glazbi. Na mnogo se načina kvaliteta onoga što ljudi čuju vratila korak unatrag. Za mnoge stručne uši komprimirane glazbene datoteke daju pucketav, kvalitetom lošiji i tanji zvuk od glazbe na CD-ovima, a posebno na vinilu. Na jedan je način glazbena industrija žrtva vlastitoga tehnološkog uspjeha: jednostavnost skidanja pjesama na računalo ili iPod znači da je generacija ljubitelja glazbe rado zamijenila preciznost prenosivošću i pogodnošću. To je prepreka na koju nailazi industrija, pokušavajući stvoriti kvalitetnije i skuplje načine slušanja glazbe.

“Ako ljudi žele dobiti bolji zvuk, mnogo je načina da se to ostvari”, kaže Zimmer. “No mnogi i ne znaju da bi mogli biti zainteresirani.” Uzmite za primjer Thomasa Pinalesa, 22-godišnjaka iz španjolskog dijela Harlema i obožavatelja nekih od danas najpopularnijih umjetnika kao što su Lady Gaga, Jay-Z i Lil Wayne. On glazbu sluša preko Appleova iPoda i iako mu nadogradnja ne bi smetala, nije uvjeren da je to vrijedno troška. “Moje uši nisu fino ugođene”, kaže. “Nisam siguran da li bih zapravo primijetio razliku.” Promjena je kulturalna koliko i tehnološka. Počevši od pedesetih godina, najnoviji stereo sustavi desetljećima su bili nešto čime ste se mogli hvaliti, nešto poput današnjih televizora s ravnim ekranom. Međutim, Michael Fremer, priznati audiofil i urednik Musicangle.com, stranice za recenzije albuma, kaže da je danas “stereo postao predmet prijezira”. Tržište odražava tu promjenu. Od 2000. do 2009. Amerikanci su, prema Udruženju za potrošačku elektroniku (Consumer Electronics Association), smanjili sveukupne troškove za kućne stereo komponente za više od trećinu, na otprilike 960 milijuna dolara. U istom se razdoblju potrošnja na prenosive digitalne uređaje povećala za više od 50 puta, na 5,4 milijarde dolara.

“Nekad su ljudi sjedili i slušali glazbu”, kaže Fermer, ali prenosivost je promijenila način na koji ljudi doživljavaju snimljenu glazbu. Danas se glazba često prenosi s mjesta na mjesto, svira u pozadini dok potrošač radi nešto drugo, vježba, putuje ili kuha večeru. Zapravo, među mladim slušateljima daje se čak i prednost zvuku niže kvalitete. Jonathan Berger, profesor glazbe na sveučilištu Stanford, kaže da je proveo neslužbeno istraživanje među studentima i otkrio da veći broj prednost daje datotekama s manje podataka pred snimkama visoke kakvoće. “Smatram da su ljudske uši hirovite. Ono što se smatra dobrim ili lošim zvukom mijenja se tijekom vremena”, kaže Berger. “Abnormalnost može i sama postati značajkom.”

Joseph Plambeck