EN DE

Trening u virtualnim igrama spašava živote

Autor: The New York Times
15. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Vojska Sjedinjenih Američkih Država već koristi video igrice prilikom novačenja i obuke, a sada je počela eksperimentirati i s virtualnim svjetovima.Vojska je nedavno održala natjecanje za vojnike kako bi utvrdila tko će od njih uspjeti osmisliti najbolju aplikaciju za pametni telefon.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Neke od tih, sada dostupnih aplikacija su: lovački zov, vojni kredo, otkrivanje snajpera i izbjegavanje zatočenja.“Moramo se prilagođavati okolini”, izjavio je brigadni general Harold J. Greene iz vojnog zapovjedništva za istraživanje i razvoj, upitan o tome koliko su mladi vojnici upoznati s elektroničkim uređajima. Međutim, problem predstavlja sigurnost bežičnih uređaja na bojištu jer prijenos podataka mora biti šifriran. Također, kod određenog broja vrhovnih dužnosnika ustrajno se održava uvjerenje kako igricama, tehnološkim igračkama i avatarima nije mjesto u vojsci.Zasad je proračunski udio za vojnu obuku namijenjen video igricama i pametnim telefonima još uvijek malen. Primjerice, vojska godišnje potroši između deset i dvadeset milijuna dolara na licence, prilagodbe i razvoj vojnih igrica. Međutim, korisnost i učinkovitost igrica se povećavaju. Tu su i uređaji kojima se uči kultura i jezik, provodi medicinska obuka i vježba gađanje. “Kad sam započeo s ovim 1999. godine, niste smjeli upotrijebiti riječ igrica”, izjavio je James Korris, izvršni direktor tvrtke Creative Tehnologies koji je osmislio jednu od prvih vojnih video igrica, Full Spectrum Warrior. “Zvali smo ih vodičima kroz obuku i alatima za kognitivni razvoj.” Vojska je djelomično odgovorna za širenje industrije video igrica. Već desetljećima izrađuje simulatore i računalne ratne igrice. Neki pojedinci koji su razvili te proizvode karijeru su nastavili u tvrtkama za razvoj video igara.

Vojska Sjedinjenih Američkih Država već koristi video igrice prilikom novačenja i obuke, a sada je počela eksperimentirati i s virtualnim svjetovima.Vojska je nedavno održala natjecanje za vojnike kako bi utvrdila tko će od njih uspjeti osmisliti najbolju aplikaciju za pametni telefon.

Neke od tih, sada dostupnih aplikacija su: lovački zov, vojni kredo, otkrivanje snajpera i izbjegavanje zatočenja.“Moramo se prilagođavati okolini”, izjavio je brigadni general Harold J. Greene iz vojnog zapovjedništva za istraživanje i razvoj, upitan o tome koliko su mladi vojnici upoznati s elektroničkim uređajima. Međutim, problem predstavlja sigurnost bežičnih uređaja na bojištu jer prijenos podataka mora biti šifriran. Također, kod određenog broja vrhovnih dužnosnika ustrajno se održava uvjerenje kako igricama, tehnološkim igračkama i avatarima nije mjesto u vojsci.Zasad je proračunski udio za vojnu obuku namijenjen video igricama i pametnim telefonima još uvijek malen. Primjerice, vojska godišnje potroši između deset i dvadeset milijuna dolara na licence, prilagodbe i razvoj vojnih igrica. Međutim, korisnost i učinkovitost igrica se povećavaju. Tu su i uređaji kojima se uči kultura i jezik, provodi medicinska obuka i vježba gađanje. “Kad sam započeo s ovim 1999. godine, niste smjeli upotrijebiti riječ igrica”, izjavio je James Korris, izvršni direktor tvrtke Creative Tehnologies koji je osmislio jednu od prvih vojnih video igrica, Full Spectrum Warrior. “Zvali smo ih vodičima kroz obuku i alatima za kognitivni razvoj.” Vojska je djelomično odgovorna za širenje industrije video igrica. Već desetljećima izrađuje simulatore i računalne ratne igrice. Neki pojedinci koji su razvili te proizvode karijeru su nastavili u tvrtkama za razvoj video igara.

Zatim, kad su komercijalne video igrice postale sofisticiranije, vojska je počela od njih posuđivati ideje.Primjerice, sredinom 1990ih neki marinci preinačili su popularnu video igricu Doom, bajkovita oružja zamijenili stvarnima, a čudovišta vojnicima. Vojska je kasnije počela surađivati sa sveučilištima, pa je razvijen Full Spectrum Warrior, koji je oponašao stvarne uvjete u borbi.Virtualni trening nikada neće zamijeniti stvarni trening, koji je i dalje ključan, tvrde vojni dužnosnici. Međutim, on omogućuje vojnicima da ponavljaju vježbe o niskom trošku glede opreme i bez rizika prisutnog prilikom korištenja pravog oružja i municije.VBS 2 je simulator temeljen na igrici koji je pogodan za prijenosna računala, a za vojsku su ga osmislila dvojica braće Čeha i pjevač jednog australskog “heavy metal” benda. VBS 2 se temelji na otvorenoj platformi koja omogućuje vojnicima da sami dodaju pojedinosti, recimo, iz posljednje misije, pa njegova baza podataka mogućih situacija neprestano raste. U posljednjih 14 mjeseci, broj korisničkih unosa povećao se za 1200 posto, izjavljuju dužnosnici.Najnovija verzija podržava unos detaljnih zračnih i satelitskih snimaka, pa marinci mogu vježbati u virtualnim trodimenzionalnim inačicama mjesta na koje su raspoređeni.“Simulacija je onoliko slična Afganistanu koliko to maksimalno može biti u Sjevernoj Karolini”, izjavio je natporučnik Roy Fish (34), zapovjednik voda raspoređenog u Afganistanu.

Rekao je kako su virtualni simulatori spasili brojne živote na bojištu. Koristeći skraćenicu IED za improvizirani eksplozivni uređaj, nastavio je: “Svaki put kad pođemo van baze odgovoriti na IED ili pucnjavu, reakcije nam se temelje na onomu što smo naučili u simulatoru.”Kaže da su njegovi podređeni kad odrade simulaciju “znojni od glave do pete”. “Zapanjujuće je koliko su simulacije realistične. U pitanju je doslovce isti teren.”Virtualni svjetovi omogućili bi instruktorima u Afganistanu da obučavaju vojnike kod kuće u SADu, da im predoče krajobraz, pa čak i da ih upoznaju s lokalnim dužnosnicima, izjavio je Jeff Mills, kordinator projekta za virtualne svjetove u tvrtki Katmai koja surađuje s vojskom.I pametni telefoni mogli bi postati korisni za vojsku. Dužnosnici kao primjer navode aplikaciju za “Plavu knjigu”, koja opisuje osnovne dužnosti časnika. Za izradu aplikacije trebala su tek tri dana, a potrošeno je relativno malo novca; posljednji put kad je “Plava knjiga” tiskana trebalo im je 135 dana, a potrošili su 735.000 dolara. Poručnik Fish je izjavio da virtualni simulatori nisu igre. “Ne pokušavamo učiniti obuku zabavnom”, rekao je. “Ako je ne shvatimo ozbiljno, netko će umrijeti.”

Andrew Martin i Thomas Lin

Autor: The New York Times
15. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close