Teorija da su fosilna goriva nastala od ostataka dinosaura desetljećima se smatrala točnom. No glavno načelo moderne geologije je da je većina svjetske nafte nastala ne od golemih zvijeri s tla, već od majušnih morskih organizama.

Tijekom vremena mnoštvo je mikroskopskih organizama palo u mračne oceanske dubine, čime je proizveden debeo sediment koji je unutarnja toplina planeta konačno skuhala u naftu. Procjenjuje se da više od 95 posto ukupne količine svjetske nafte svoj postanak duguje moru. “To je dominantna teorija”, rekao je David A. Ross, počasni profesor pri oceanografskom institutu Woods Hole u Cape Codu u Massachusettsu. Dodao je i da su geolozi opetovano primjećivali da su ležišta morskih sedimenata dobar pokazatelj lokacije na kojoj bi moglo biti nafte. Ova teorija objašnjava i podmorske bušotine: zašto se toliko nafte nalazi u podmorju, zašto je češće bliže obali nego u dubokim bezdanima i zašto, unatoč katastrofi bušotine Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu, stručnjaci za naftu tvrde da bi se bušenje u podmorju moglo nastaviti, i to u većoj mjeri negoli dosad. Geolozi smatraju da će se, kako naftonosne rezerve na tlu presušuju, visoki troškovi i rizici bušenja u podmorju činiti manjima i prihvatljivijima. “U većini područja bušenje u podmorju ima naj više potencijala”, smatra William E. Galloway, geolog specijaliziran za naftu na teksaškom sveučilištu u Austinu. “Neistražena ležišta nafte većim se dijelom nalaze u podmorju, u područjima koja su nam prije bila nedostupna.” Neke praiskonske vode, poput Meksičkog zaljeva, koje su proizvele naftu našeg planeta i dalje postoje, dok su druge odavno nestale, poput oceana iz kojeg su nastala golema naftna polja Bliskog istoka. Kao rani pokazatelj izvora nafte u podmorju, otkrića nalazišta uvijek su se povezivala s pradavnim ležištima sedimentarnih stijena, i to one vrste koja se formira dugogodišnjim taloženjem otpada koji pada do morskog dna gdje polako oblikuje debele slojeve. Taj proces obično počinje u toplim morima idealnima za inkubaciju mikroskopskih organizama. Proizvodnja nafte pak započinje kad površinske vode postanu tako bogate mikroskopskim oblicima života da se otpad nakuplja brže nego što se odvija proces truljenja na morskom dnu. Dorrik Stow, naftni geolog na fakultetu HeriotWatt u Edinburghu, kaže da tijek hranjivih tvari u površinske vode (dijelom iz rijeka i priobalnih područja, a dijelom iz podzemnih voda) određuje bogatstvo mikroskopskih oblika te tako konačno i obilje nafte.

Prema Stowu, navale tih nutrijenata mogu dovesti do “bioloških orgija”, odnosno mahnitog razmnožavanja koje završava “crnom smrću”. Dobiveni crni mulj prepun je ostataka živih organizama, a na kraju se oblikuje u sedimentarne stijene. Povijest Meksičkog zaljeva pokazuje koliko se čimbenika iz okoliša ujedinilo u proizvodnji njegovih golemih naftnih rezervi. Možda i najvažnije je to što su velike rijeke i vodeni putevi Sjeverne Amerike u taj prastari zaljev poslali bogate tokove hranjivih tvari. Scott W. Tinker, teksaški državni geolog, kaže da su tokovi mulja i sedimenta ne samo nahranili mikroskopske organizme, već i oblikovali stjenovite barijere koje su organske ostatke čvrsto zatvorile od vanjskog svijeta. Rastuće nakupine nastavile su pritiskati niže slojeve sedimenta u samo morsko dno, čime su ih ugurale u vruće zone gdje se organski materijal nizom kemijskih reakcija transformirao u naftu. “Zaljev se sastoji od milja i milja sedimenata”, dodao je. “I oni pritišću stijene dolje, prema kuhinji, gdje se skuhaju.” Standardna temperatura za stvaranje nafte iznosi između 49 i 99 Celzijevih stupnjeva, a u većim dubinama tlo postaje sve toplije. I ekološki kontekst Zaljeva pripomogao je nastanku nafte. Pradavna glavnina Zaljeva većim je dijelom bila odijeljena od utjecaja globalnih mora koja su mogla razrijediti sediment, zbog čega se dogodilo upravo suprotno – koncentracija hranjivih tvari i nafte. “Oduvijek je bio odijeljen”, rekao je doktor Galloway. “Jedan od razloga zašto je Zaljev danas glavni svjetski izvor nafte je taj što je bio izoliran od svjetskih oceana.” Ograničenja vodenih tokova na kraju su pomogla odrediti gdje je nafta nastala, slažu se znanstvenici. More Tetis, pradavni ocean koji je okruživao područje Ekvatora prije otprilike 100 milijuna godina, u zlatno doba dinosaura, postalo je vrlo produktivna regija. Kad se ocean Tetis većinskim dijelom zatvorio (njegovi ostaci su Aralsko, Crno, Kaspijsko i Sredozemno more), njegove plodne južne obale formirale su teritorij desetak današnjih država Bliskog istoka koje proizvode dvije trećine svjetske nafte. Ono što doktor Stow naziva “geološkom nesrećom” dogodilo se i kad su se Afrika i Južna Amerika razdvojile. Biološko ludilo na zapadnim obalama oceana završilo je formiranjem naftnih polja koja se tek sada otkrivaju u brazilskom podmorju. “Nisu u pitanju dinosauri”, slaže se i Kenneth E. Peters, naftni geokemičar na Stanfordu. “Bilo kakav organski materijal je prihvatljiv. No ako razmotrite hranidbeni lanac, dinosauri su gore. A najvažniji su oni najmanji.”

Izvor: “Nestali oceani” knjiga Doirika Stowa; “Razumijevanje Zemlje” knjiga Johna Grotzingeia i suradnika Ron Blakey, s GeoloSkog sveučilišta sjeverne Arizone

William J. Broad

Od mikroba do sirovine
Većina svjetske nafte nastala je od raspadanja milijardi mikroskopskih organizama koji su davno cvjetali na površini oceana te ostali zarobljeni ispod morske površine

Pradavna mora
U razdoblju prije 144 do 65 milijuna godina oceani sjeverne hemisfere kao i Meksički zaljev bili su toplo more idealno za razvoj mikroorganizama.

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Crni mulj
Nastanak nafte počinje kada rijeka ili morska struja potaknu mikroorganizme da putuju prema površini tople vode. “Morski snijeg” od raspadnutih i mrtvih mikroorganizama pada na dno oceana te se formira tanki sloj mulja. Sediment koji prekriva mulj priječi daljnje raspadanje.

Nastanak nafte
Tlaki temperatura povećavaju broj slojeva sedimenta koji se stvarao milijunima godina. Ako su uvjeti dobri, mulj se kompresira u crnoj školjci i kuhanjem pretvara u naftu i plin. Više plina bit će formirano na većim dubinama i višoj temperaturi.

Zamka
Pritisak tjera naftu i plin da polako cure van. Većina sirovine dolazi do površine i biva zauvijek izgubljena, ali mala količina ostaje zarobljena u geološkim formacijama iznad svoje školjke.

Moderni rezervoari
Mikroorganizmi koji su nastali u pradavnim vremenima u toplim morima sjeverne hemisfere kao i oni u Meksičkom zaljevu i Arapskom poluotoku ostali su zarobljeni ispod mora.