To je, naime, iznos koji su strane banke i druge financijske tvrtke pozajmile javnim i privatnim institucijama u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu, trima državama koje su toliko zapletene u gospodarske probleme da analitičari i ulagači smatraju da dobar dio golemog duga nikad neće biti otplaćen.

Problem je, nažalost, u tome što nitko – ni ulagači, ni nadzorne agencije, pa ni sami bankari – ne zna koje točno banke leže na pro-palim kreditima. A sumnja je, kao što se obično događa tijekom gospodarskih kriza, već ionako ranjenom financijskom sustavu Europe zadala koban udarac. Početkom prošlog mjeseca, kao dokaz koliko je zapravo situacija opasna, eu-ropske su banke koje drže više od polovice tog iznosa od 2,6 bilijuna u dugovima gotovo prestale pozajmljivati novae jedne drugima. Budući da su državne blagajne ispražnjene, a povjerenje u europske gospodarske sustave opada, pojedini analitičari tvrde da će banke Staroga kontinenta morati jasno i bez zadrške objaviti svoje nedaće. Dotad se, kažu, nitko neće modi uspješno uhvatiti ukoštac sa sve većim problemima u Europi. Prije nego što je grčka kriza eruptirala, ulagači nisu previše obraćali pozornost na to koliko europske banke ulažu izvan svojih matičnih zemalja, stoga iznenađuje koliko su bile izložene gospodar-skim sustavima u krizi poput onih u Grčkoj i Portugalu. “Svi smo znali da dugovi rastu”, izjavio je Nick Matthews, viši stručnjak za europsku ekonomiju pri Royal Bank of Scotland i jedan od sastavljača izvještaja o dugu Grčke, Španjolske i Portugala. “No mislim da je izloženost bila znatno viša nego što je većina ljudi mislila.” Zabrinutost nisu izazvale samo državne obveznice tih triju zemalja, nego i obveznice Italije i Irske koje su također zapale u duboku krizu. Dug privatnog sektora zemalja postaje sve veći problem, a kako se povećavaju davanja države, povećavaju se i davanja domaćih tvrtki. Europska središnja banka 31. svibnja je upozorila da bi recesija, uz plaćanje visokih kamata, mogla dovesti do porasta insolventnosti tvrtki.

Europska središnja banka procjenjuje da će najveće europske banke zabilježiti 123 milijarde eu-ra (15 0 milijardi dolara) u nenaplaćenim kreditima te dodatnih 105 milijardi eura sljedeće godine iako će dug djelomično otplatiti dobit od drugih ulaganja. Analitičari Royal Bank of Scotland procjenjuju da od 2,2 bilijuna eura koje su europske banke i druge institucije iz van Grčke, Španjolske i Grčke posudile tim državama otprilike 567 milijardi eura otpada na državne dugove, oko 534 milijarde na kredite nebankarskim institucijama u privatnom sektoru, a otprilike bilijun eura odlazi na kredite drugim bankama. Iako se kriza proširila iz Grčke, puno je više uloženo u sanaciju Španjolske i njezina privatnog sektora – 1,5 bilijuna eura – nego u Grčku kojoj je pozajmljeno 338 milijardi. Međutim, javnosti nisu poznate druge informacije o sanacijskim kreditima, čiji iznos odgovara 22 posto bruto domaćeg proizvoda Europe. Dana 7. svibnja troškovi osiguranja od kreditnih gubitaka eu-ropskih banaka dosegnuli su više iznose nego nakon propasti financijske tvrtke Lehman Brothers u SAD-u. Dužnosnici Europske središnje banke upozorili su da su premije osiguranja od rizika po-stale toliko visoke da ugrožavaju njihovu temeljnu ulogu, a to je nad-zor kamatnih stopa. Tri dana poslije vlade Europske unije udružile su se s Međunarodnim monetarnim fondom te ponudile gotovo bilijun dolara kreditnih jamstava europskim bankama. Ujedno je Europska središnja ban-ka počela prvi put kupovati vladine obveznice kako bi spriječila otkup grčkog, španjolskog i drugih državnih dugova. Ostaje nepoznato koje su banke najizloženije grčkim nevoljama i drugim zemljama. Nadzorne agencije u svakoj državi znaju kojom imovinom raspolažu domaće banke, no te podatke nerado dijele sa stranim agencija-ma. Lucas D. Papademos, potpred-sjednik Europske središnje banke, na tiskovnoj konferenciji održanoj 31. svibnja je izjavio da se mali broj banaka pretjerano oslanja na krizne kreditne linije. No Papademos, koji je 1. lipnja otišao u mirovinu dočekavši kraj mandata, nije htio reći detalje. “Tržište ne zna gdje leži stvarni rizik”, kaže Nicolas Véron, ekonomist iz Bruxellesa. “Sve dok ne ostvarimo barem privid jasnoće, neće se vratiti povjerenje u bankarski sustav.”

Jack Ewing, Raphael Minder pridonio izvještaju iz Madrida