Ni drugi pokušaj krupnih ruskih dioničara, suvlasnika rusko-britanske naftne kompanije BP-TNK, da smijene predsjednika Uprave engleskog top-menadžera Roberta Dudleyja nije urodio plodom. Na izvanrednom sastanku Uprave kojeg su inicirali ruski oligarsi Viktor Vekselberg i Mihail Fridman (u vlasništvu Vekselberga je 15, a Fridmana 25 posto dionica kompanije) dva su člana upravljačkog menadžmenta glasovala za, a tri protiv smjene Roberta Dudleyja. Ishod glasovanja bio je očekivan, jer nakon nedavne ostavke francuskog top-menadžera Jeana-Luc Vermeulena, koji je u Upravi zastupao interese ruskih većinskih dioničara, britanska strana u Upravi kompanije ima jednog člana više.

Izvanredni sastanak
To su znali Vekselberg i Fridman, ali su ponovo inicirali smjenu kako bi upravo u vrijeme održavanja summita G-8 na na japanskom otoku Hokkaido potvrdili svoju odlučnost da smjene Dudleyja i tako skrenuli pozornost svjetskih lidera na taj rusko-britanski poslovni konflikt. U toj su namjeri i uspjeli. Konflikt je doista postao glavna kuloarska tema na summitu, jer je za vrijeme odvojenih pregovora Gordon Brown zamolio Dmitrija Medvjedeva, a ruski je predsjednik obećao britanskom premijeru da se kremaljske vlasti neće miješati u taj sve oštriji korporatvni konflikt jedne od najvećih svjetskih naftnih kompanija koja ima sjedište u Moskvi. Međutim, unatoč tom obećanju, moskovski su analitičari uvjereni da će bez obzira na miješanje ili nemiješanje kremaljskih vlasti, pozicije britanskih suvlasnika kompanije postepeno slabiti i da će u konačnom raspletu sukoba britanska strana izvući “deblji kraj”. Uostalom, Fridman i Vekselberg u utorak su opet inicirali da se u petak održi novi izvanredni sastanak Uprave na kojem će se po treći put raspravljati i glasati o smjenjivanju Roberta Dudleyja kojeg oni okrivljuju za kršenje ruskog radnog, migracijskog i poreznog zakonodavstva. Dakako, te optužbe protiv Dudleyja samo su povod, a stvarni i glavni je razlog konflikta unutar vlasničkog vrha BP-TNK-a sukob dviju koncepcija o daljnjem razvoju i širenju zajedničke naftne kompanije u kojoj britanska i ruska strana imaju po 50 posto dionica. Predvođena Robertom Dudleyjem, britanska strana vodi politiku širenja i jačanja kompanije samo u Rusiji i bivšem sovjetskom području, dok se ruski većinski dioničari (Mihail Fridman, Viktor Vekslberg i Len Blavtnikov) zalažu za investiranje i ekspanziju kompanije na Zapad. Obje strane imaju svoje razloge za takvu strategiju razvoja. Za Britance i BP glavne su ruske energetske zalihe, dobivanje nafte i plina, a ruski oligarsi ulaganjem na zapad nastoje maksimalno sniziti eventualne rizike na unutarnjem tržištu i istovremeno ispreplesti svoj sa svjetskim krupnim kapitalom.Upravo stoga, a polazeći od činjenice da je sjedište zajedničke kompanije u Moskvi, ruski analitičari prognoziraju da će u tom sukobu koji će nesumnjivo potrajati još nekoliko mjeseci kao pobjednici na kraju izići ruski dioničari. Prema njima, konflikt neće biti riješen sve dok se ne nađe kompromis ili ne izmijeni struktura vlasničkog kapitala, odnosno sve dok se jedna od sukobljenih strana ne odluči na prodaju svojih dionica. Načelnik odjela za tržišne analize moskovske Sibinbanke, Aleksadar Razuvajev, drži da će, ne postigne li se kompromis u strategiji razvoja kompanije, najvjerojatnije ruski vlasnici krenuti na taj korak i prodati svoje dionice.

Kraj suradnje
Kao jedan od mogućih kupaca već se spominje Gazprom koji ne krije svoju zainteresiranost za veliko plinsko polje i nalazište Kovitka koje je u vlasništvu BP-TNK. U tom slučaju Gazprom kao novi vlasnik 50 posto dionica ima pravo tražiti novu upravu, odnosno izbor novih top-menadžera i predsjednika uprave. Ako pak Gazprom ili neki drugi vlasnik otkupi od manjih dioničara još jedan posto dionica, sa 51 posto dionica on bi postao većinski vlasnik i to bi bio kraj sadašnjeg britansko-ruskog zajedništva u vladanju i upravljanju kompanijom koja je na ravnopravnoj osnovi utemeljena prije pet godina i koja je u međuvremenu postala jedna od deset najvećih svjetskih naftnih kompanija.