Ako vam kći još uvijek nije postala glazbeni genijalac, zaprijetite joj da ćete joj spaliti plišane životinje. Ako se ne bude dobro ponašala, odvedite je van na hladnoću. Ako nema savršene ocjene u školi, natjerajte je da noću rješava po 2000 matematičkih zadataka.

Formula za uspjeh ili za psihički slom? Prema riječima Amy Chue, autorice knjige “Borbena himna majke tigrice” (Battle Hymn of the Tiger Mother), takve odgojne metode dovele su je na prvu liniju borbe za spas civilizacije. Amy Chua, inače kineskoameričkih korijena, profesorica je prava na Sveučilištu Yale i uznemirila je američku javnost usporedbom “majke Kineskinje” i “majke sa Zapada”. Prva je kaže stroga i sklona kažnjavanju dok djecu vodi do iznimnih dostignuća, a ova druga je opuštena, popustljiva i pretjerano usmjerena na osnaživanje djetetovog samopouzdanja.Međutim, što se tiče roditeljstva, čak i “majke tigrice” mogu očekivati neočekivano. Podnaslov knjige Amy Chue glasi: “Kako me ponizila trinaestogodišnjakinja”. No, tko može osporiti uspjeh? Istraživanje objavljeno u prosincu otkrilo je da su među 65 zemalja učenici iz Kine i Sjeverne Koreje postigli najbolje rezultate u matematici, znanosti i čitanju. Sjedinjene Američke Države našale su se na 15. mjestu po rezultatima u čitanju, 23. mjestu u znanosti i 31. u matematici. Ima, doduše, Zapadnjaka koji se slažu s Amy Chuom. Jedna je učiteljica iz Greenfielda u komentaru na stranici New York Timesa napisala: “Živimo u kulturi lijenosti i zajamčenih prava. Druge kulture ostvaruju uspjeh jer se trud očekuje od svih.”No, jedna je blogerica napisala: “Zbog roditelja poput Amy Chue Amerikanci azijskog porijekla kao što sam ja danas plaćaju terapiju.” Citirajući Amy Chuu koja u potpunosti brani igranje i spavanje kod prijatelja, Timesov David Brooks je napisao:

“Ja Chuu vidim na potpuno drukčiji način i mislim da ona svoju djecu mazi.”“Četverosatna vježba sviranja zahtijeva potpunu koncentraciju, no umno je znatno napornije organizirati tulum u pidžamama za četrnestogodišnjakinje. Treba paziti na sukob statusa, upravljati dinamikom grupe, shvatiti društvene norme, razlikovati sebe kao pojedinca i sebe kao člana grupe, a takve i slične društvene kušnje traže kognitivnu snagu koja bi lako pregazila intenzivno učenje ili predavanje na Yaleu.”Brooks kaže da su te “mukotrpne vještine” ključne jer je rad u grupi najbitniji za uspjeh. Drugi smatraju da mehaničko učenje pod prijetnjom kazne guši kreativnost. Kao što je to rekao jedan od komentatora na internetskoj stranici Wall Street Journala: “Možeš bilo kojeg klinca prisiliti da uči svirati klavir, ali na taj način nikad nećeš dobiti novog Jimija Hendrixa.”Ima i Azijaca koji se s tim slažu. Tijekom nedavnog posjeta Kini Nicholas Kristof za Times je napisao da “mnogi Kinezi oštro kritiziraju sustav koji ubija neovisnu misao i kreativnost te da zavide američkom sustavu koji njeguje samostalnost”.Očito obje filozofije učenja imaju svoje dobre strane. Djeca Amy Chue postižu fantastične rezultate. Njezina starija kći Sophia ima tek 18 godina, a već je svirala klavir u Carnegie Hallu. No, čak se i Amy malo smekšala. Nakon što je njezina mlađa kći Lulu, koja je tada imala 13 godina, porazbijala čaše u jednom restoranu i vikala: “Mrzim svoj život, mrzim tebe!”, Amy je dopustila da se smije ponekad igrati. Štoviše, za Times je izjavila da njezina djeca “imaju one stvari, kako se ono zovu iPode.”

Kevin Delaney

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com