Ocado, internetska trgovina namirnica u Engleskoj, ponosi se dostavom ohlađene hrane – kad kažu da će roba stići na određenoj temperaturi, tako i bude. Uz pomoć odašiljača, senzora za toplinu i sustava za bežičnu komunikaciju njihov je pothvat zapravo mjerljiva činjenica.

U sklopu svakog Ocadovog kamiona postoji modul SIM kartice veličine poštanske marke koji prati temperaturu zraka. Senzor podatke šalje na računalo, koji svakih nekoliko minuta provjeravaju voditelji službe prijevoza u središnjem uredu. Iz Ocada javljaju da se broj slučajeva s pokvarenom hranom drastično smanjio otkako su odašiljači lani uvedeni. “Štedimo vrijeme i uspješnije pratimo kretanje robe u stvarnom vremenu, a i pratimo sigurnost vozača”, ističe Paul Clarke, direktor sektora tehnologije u Ocadu. Zujanje šturog razgovora Ocadovih kamiona i središnjice tvrtke u blizini Londona primjer je strojne komunikacije, toka svijesti na temelju poluvodiča koji će unijeti novitete u mobilnu industriju. Tvrtka Berg Insight iz Göteborga ističe da je 2011. godine bilo čak 108 milijuna uređaja povezanih bežičnim mrežama, a brojka će se do 2017. godine barem utrostručiti. Ericsson, vodeći proizvođač bežične opreme, smatra da će do 2020. godine biti povezano čak 50 milijardi uređaja, a samo će 10 milijardi biti mobiteli i tablet računala. Ostatak će činiti strojevi koji neće komunicirati s nama, već međusobno. Zbroj robotskog čavrljanja na svjetskim bežičnim mrežama, mjeren prema količini digitalnih podataka koje ondje generiraju, brzo će nadmašiti ukupnu ljudsku komunikaciju u bežičnoj sferi. “Mislim da je to sasvim moguće u sljedećih deset godina”, kaže Miguel Blockstrand, voditelj Ericssonova odjela za strojnu komunikaciju u Stockholmu. “To je ona vrsta tehnologije koja zadire u sferu mogućega. Počinjemo istraživati potencijal, a mogućnosti je bezbroj.” Kad opseg prometa podataka koje generiraju strojevi nadmaši ljudske razgovore, a možda i ranije, mobilni će operatori morati birati tko čeka na poziv ili primanje elektroničke pošte – stroj ili čovjek.

Otprilike trećina strojne komunikacije obuhvaća pametne mjerače potrošnje, koji komunalnim službama šalju podatke o potrošnji struje i plina u kućanstvu, a službe te podatke koriste za proizvodnju krojenu prema stvarnoj potražnji. Sva kućanstva u Švedskoj i Italiji imaju pametne mjerače, a većina funkcionira putem bežične mreže. Austrijski zakon nalaže da se do 2019. godine pet milijuna kućanstava opremi pametnim mjeračima. Trećina komunikacije odvija se u automobilskoj industriji putem sustava za praćenje automobila i kamiona, pomoću kojih tvrtke koje se bave prijevozom i iznajmljivanjem službenih automobila u stvarnom vremenu mogu pratiti svoja vozila, a koji im omogućuje i usluge popravka, lociranja i pomoći u slučaju nesreće. U Europi se slična tehnologija sprema za 2015. godinu, kad će na snagu stupiti inicijativa eCall, zakon Europske unije prema kojemu će svi automobili morati biti opremljeni bežičnim odašiljačima. Odašiljači bi automatski izvještavali u slučaju nesreće, a interventnim bi jedinicama dojavljivali gdje se automobil nalazi te jesu li se uključili zračni jastuci. No u sljedećih će deset godina najveći rast doživjeti primjena u potrošačkom sektoru, kao što je ono što radi Ocado, kaže Yiru Zhong, analitičarka tvrtke Frost & Sullivan iz Londona koja prati taj sektor. Japanska vlada, na primjer, razmišlja o postavljanju većeg sustava seizmičkih senzora za prepoznavanje potresa, kaže Yiru Zhong. U Calitriju, gradiću na jugu Italije, bežični senzori pomažu u proizvodnji caciocavalla, vrste sira pecorina koji proizvodi Caseificio di Cecca e di Roma. Sirevi dozrijevaju u podrumima, daleko od vreline, a senzori redovito u stanicu za praćenje šalju podatke o vlažnosti zraka. Europski mobilni operatori Telefónica, Deutsche Telekom, Vodafone i France Télécom zasebno su počeli razvijati nove proizvode vezane za strojnu komunikaciju. “Većina je mobilnih mreža osmišljena za ljudsku komunikaciju, a ne za strojnu”, kaže Tobias Ryberg, analitičar tvrtke Berg Insight. “Cijeli će se sustav morati mijenjati kako bi to bilo moguće.”

Kevin J. O’Brien