Možda se čini da živimo u besramnom dobu jeftinih skandala i neskrivene pohlepe. No, sram, ili barem posramljenost, vraća se na velika vrata. Iako svaka generacija ima svoje zločince, naši se teško mogu sakriti.

U posljednje su vrijeme drski i skandalozni postupci u opasnosti da ih društveni mediji, današnja verzija Hawthorneova grimiznog slova, javno razotkriju, posrame i ismiju. Zlostavljači mačića, pripazite. Lani je u Engleskoj jedna mrziteljica mačaka razotkrivena na YouTubeu i Facebooku nakon što je mačku bacila u kontejner. Nakon što su je otkrili, službeno joj je dostavljena kazna od 400 dolara, a na internetu su je kaznili javnim ismijavanjem i prijetnjama smrću. Prije nekoliko godina u Kini se na internetu pojavio video isječak u kojem žena cipelom s visokom potpeticom gazi po mačiću do smrti, zbog čega se vojska gnjevnih korisnika interneta dala u žurnu potjeru za zločinkom. Kao što je tada pisao Times, ona možda jest bila jedna u moru od 1,3 milijarde stanovnika, no gorljivo razotkrivanje na internetu potaknulo je ono što Kinezi nazivaju potragu za “ljudskim mesom”. Razbješnjenoj internetskoj osvetničkoj skupini trebalo je samo šest dana da počiniteljicu identificiraju kao Jiao Wang iz grada Luobeija u provinciji Heilongjiag. Dobila je otkaz u državnoj službi, a iz grada su je potjerali u nepoznato. “Oduvijek imamo potrebu posramiti one koji čine loše stvari”, kaže pisac Malcolm Gladwell. “A danas se to može učiniti vrlo jeftino. Lako je slomiti prepreke.” Gledajući s praktične strane, moguće je da će zbog novostečenog srama svijet postati sigurniji. Brett Ligon, javni tužilac iz Montgomeryja u Texasu, na Twitteru objavljuje imena osoba koja upravljaju automobilom u pijanom stanju. “Postoji tu faktor srama, grimizno slovo zakona”, izjavio je Ligon za Times. “Ako nekoga treba posramiti da bi prestao voziti pijan, nemam ništa protiv.”Očito je korisno što se tvrtke boje javnog poniženja na blogovima potrošača.

Usto, bit će lakše i sigurnije naći dečka ako se sirovine i nasilnici javno razotkriju na Facebooku. Međutim, ima i oni koji se plaše posljedica hajke pobješnjele gomile na internetu, gdje javno mnijenje formira svoj sud. “Ako bacite kamen pa vidite da osoba plače ili krvari, mogli biste pomisliti da ste možda pretjerali”, kaže Daniel Solove, profesor prava na Sveučilištu George Washington i stručnjak za pravo na privatnost. “Problem je što to na internetu ne možete vidjeti.”Dakako, neke će besramne radnje uvijek premašiti dozvoljenu granicu srama. Naprimjer, varanje bračnog druga u vlastitom domu. Kao što je Times pisao, “dom je čak i u spolno liberalnim kulturama sveto mjesto i kao da ga štiti nevidljiva sila, pa je tako i bračni krevet, što se ponekad čini kao vrlo zastarjela fraza, sveto područje.” Malo je veza koje bi preživjele izvanbračnu avanturu konzumiranu u bračnom krevetu, a ponekad ni krevet ne prođe najbolje. Jedna je žena otkrila da je suprug vara s dadiljom u vlastitom krevetu, priča za Times Susan Bender, odvjetnica za razvode iz New Yorka. Stoga je namamila supruga na seks, no prije samog čina zapalila je krevet i ostavila ga da se gol bori s vatrom. Suprug ju je mogao tužiti, kaže Susan Bender, no par se potiho nagodio izvan suda. Očito je strah od javne sramote bio prevelik.

Kevin Delaney

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com