Jemenac Adnan Farhan Abdul Latif jedan je od prvih zatvorenika koji su u siječnju 2002. godine odvedeni u Zaljev Guantánamo na Kubi, a preminuo je početkom rujna ove godine. Zasad nema službenog nalaza obdukcije, no tijekom desetogodišnjeg boravka u zatvoru nekoliko je puta provodio štrajk glađu i pokušavao se ubiti.

Tijekom administracije Georgea W. Busha, 2006. i 2008. godine, a potom i 2010., za vrijeme Obamine administracije, vladini su dužnosnici nekoliko puta pisali preporuke da se Latif preseli iz Zaljeva Guantánamo jer su ga smatrali prijetnjom niže klase. No Latif je ostao iza rešetaka iako protiv njega nije podnesena službena optužnica jer su se obje administracije bojale vratiti zatvorenike u Jemen iz sigurnosnih razloga, a druge ih zemlje nisu htjele primiti. Latifovi su se odvjetnici borili za njegovu slobodu na saveznom sudu, prozvavši ga primjerom pravde u Guantánamu, koje ondje očito nedostaje. Osamnaestogodišnji Latif 1994. godine u automobilskoj je nesreći zadobio ozljede lubanje i uha te se iz Jemena otišao liječiti u Jordan. Sedam godina kasnije, kako je rekao, otišao je u Pakistan radi nastavka liječenja. Pakistanska ga je policija uhitila u blizini granice s Afganistanom te je prevezen u američki pritvor. Američka je vlada tvrdila da ga je regrutirala Al-Qaida te da se borio s talibanima. Sudac saveznog suda Henry Kennedy Jr. 2010. godine naredio je da se Latifa pusti iz zatvora jer vlada nije dokazala da je član Al-Qaide ili neke vezane organizacije. No u listopadu prošle godine američki je Prizivni sud Distrikta Columbia pobio odluku suca Kennedyja. U očito pogrešnoj odluci, većina Prizivnog suda odlučila je da dvojbeni i neargumentirani državni izvještaj i Latifu treba smatrati pouzdanim i točnim, kao da je riječ o poreznim dokumentima, dokle god ne postoje “jasni dokazi da je situacija suprotna”, prebacivši teret dokazivanja na zatvorenika. Američki Vrhovni sud nije revidirao Latifov slučaj unatoč tome što je 2008. godine zajamčeno da zatvorenici imaju pravo na “ozbiljnu priliku” da pravomoćnost svojeg pritvaranja dovedu u pitanje. Veći je dio svoga boravka u zatvoru Latif proveo u samici, s rukama u lisicama i povezanima s okovima na tijelu. Držali su ga i na odjelu psihijatrije te hranili na silu zbog štrajkanja glađu. U trenutku kad je umro, protiv Latifa nije bila pokrenuta nikakva kaznena ili druga prijava, kao što je slučaj s većinom od ukupno 167 zatvorenika koliko ih danas boravi u Guantánamu. Ovo brutalno vojno postrojenje svakim danom nagriza američko pravosuđe.