Kad je imala 22 godine, tijekom NATO-vog bombardiranja Srbije, vodila je televizijske ekipe BBC-ja po Kosovu. Jeta Xharra danas ima 33 godine. I dalje se bavi novinarstvom, odnosno javnim temama, a sva pravila tog zanata naučila je od osoba poput Jeremyja Paxmana, britanskog televizijskog novinara poznatog po televizijskom informativnom programu “Newsnight”.

Izvještavanje o zločinima 1999. godine, bio je ideal kojega su dijelili svi ili gotovo svi Kosovari ujedinjeni u borbi protiv autoritarne vladavine Slobodana Miloševića. Jeta tvrdi da danas nema nikakve zaštite novinara i novinarstva općenito u njezinoj mlađahnoj domovini koju razdiru korupcija, zločin i slaba vlada.Naime, u proljeće 2009. počela je dobivati prijetnje smrću. Niti jedan tužitelj nije bio spreman preuzeti njezin slučaj jer su se, kako kaže, i oni uplašili odmazde. Tek u kolovozu europski su tužitelji podnijeli tužbu glede prijetnji. Ovaj slučaj samo je jedan od brojnih primjera golemih izazova pred nastojanjima da se na Kosovu uspostavi jednakost sviju pred zakonom. Iako međunarodni dužnosnici tvrde da čine sve u svojoj moći kako bi na Kosovo uveli vladavinu prava, Jeta smatra da njima nije ni najmanje stalo što radi kosovska vlada dok god postoji ikakav privid stabilnosti. “Poruka je sljedeća: vlada s lokalnim stanovništvom može činiti što joj srce želi; pokradati javna sredstva i zastrašivati kritičare iz medija, kao i političke suparnike”, kaže. Jeta se ne boji sukoba. “Zarana sam naučila da ako će se masakr već dogoditi, kamere moraju biti uključene da bismo dobili reakciju međunarodnih diplomata”, objašnjava. Tri mjeseca nakon rata izvještavala je kako se kosovski albanski osloboditelji nasiljem osvećuju Srbima i Romima. Istodobno, ratnodopska ujedinjenost Kosovara ubrzo se raspala. Napustila je Kosovo 2000. godine i otišla u London, na studij o ratu pri King’s Collegeu. Ondje je tri godine radila za BBC World Service. Smatrala je da Kosovu treba upravo ona vrst agresivnog izvještavanja kakva odlikuje Jeremyja Paxmana.

Počela je 2004. godine planirati vlastitu emisiju koja bi istraživala slučajeve korupcije i zločina, ali i obrađivala kosovske tabue kao što su nasilje nad ženama, homoseksualnost, ispunjavanje predizbornih obećanja. “Ljudi mi govore da sam dospjela ovako daleko jer me nitko nije shvaćao ozbiljno”, priča. “Da sam muškarac, već bi me bili pretukli. Ovdje vlada mentalitet da žena ne može predstavljati prijetnju i to mi je išlo u korist, to sam iskoristila.” Njezina tjedna emisija na temu aktualnih zbivanja “Jeta ne Kosove” (na albanskom, “Život na Kosovu”, igra riječima vezana uz njezino ime) prikazuje se još od 2005. Mnogi Kosovci smatraju da je njezin ratoborni stil pomalo bahat. No Jeta kaže da je njezina emisija nakon prve godine prikazivanja bila druga po gledanosti na kosovskoj televiziji iako je započinjala u 23 i 15. “Najednom se na televiziji pojavila ta žena koja je prema političarima grubijanima bila nemilosrdna”, sjeća se Kastriot Jahaj, voditelj slične emisije pod naslovom “Pravda na Kosovu”. “Ovdje je pokrenula novi oblik novinarstva”, dodaje. “Po prvi put je u novinarstvu bio zastupljen glas građana. Bio je te gnjevan glas kakvoga ljudi prije toga nisu mogli čuti na televiziji.”Jeta kaže da su žene i dalje uglavnom isključene iz političkog života Kosova, osim u slučaju kada postoje obvezne kvote i uz iznimku predsjednice Atifete Jahjaga. “Ali ona samo sluša i ne priča toliko puno koliko pričaju njezini muški kolege”, dodaje Jeta. “I ostavlja pozitivan dojam.” No predsjednicu je izabrao parlament, što znači da ona na svom položaju može više zahvaliti utjecaju muškaraca u politici negoli podršci javnosti.“Ja se ne želim svidjeti nikome”, zaključuje Jeta. “Moj je posao izložiti licemjerje i doći do istine.”

Matthew Brunwasser