Liberalizacija globalne trgovine poljoprivrednim proizvodima ugrozila bi globalnu sigurnost hrane ako privatni investicijski fondovi kupe velike količine zemljišta u zemljama u razvoju. Naime, u intervjuu za internetski portal EurActiv Jacques Carles, osnivač francuskog “think-tanka” za poljoprivredu Momagri, rekao je da bi bez regulacije te tvrtke hranu u prvom redu proizvodile u svrhu profita, a ne za siromašne.

Profit iznad svega
“Oslobodite li međunarodnu trgovinu od regulative, profitirat će samo međunarodni investicijski fondovi i špekulanti, ali ne i siromašni”, strahuje Carles. Privatni investicijski fondovi, kako tvrdi, već su ušli u trku za kupnju poljoprivrednih zemljišta diljem svijeta. Stoga smatra da “idemo prema vrlo opasnom scenariju u kojem fondovi i špekulanti imaju velike količine zemljišta i proizvode u skladu sa svjetskom potražnjom radi ostvarenja profita”. S liberalizacijom svjetskog sustava trgovine vlasnici zemljišta će zapravo špekulacijama utjecati na cijene hrane, objašnjava dalje Carles, a prenosi EurActiv, što nikako neće koristiti globalnoj sigurnosti hrane. U prilog crnim prognozama Carles navodi da se ulaganje u poljoprivredno zemljište danas smatra jednom od najprofitabilnijih investicija. Stoga i ne čudi da međunarodni fondovi posvuda u svijetu traže prilike za kupnju zemljišta, kaže.“Možete dobiti na stotine tisuća hektara zemljišta u Africi za smiješno nisku cijenu”, istaknuo je Carles. S takvim se ocjenama slaže i Dominique Lasserre iz Momagrija. Smatra da nas razvoj vodi prema situaciji u kojoj proizvodnjom hrane u svijetu dominira tek nekoliko privatnih igrača koji pritišću kupce i potrošače. To će prema pesimističnom prognozama rezultirati situacijom u industriji u potpunosti okrenutoj samo prema ostvarenju dobiti, što bi moglo ugroziti i međunarodne odnose.

Neiskorišten potencijal
Carles stoga ističe da je nužno izgraditi globalnu organizaciju za poljoprivredu u svrhu kontrole investicija, cijena i distribucije hrane. Također je rekao da pokret za svjetsku poljoprivrednu organizaciju Momagri ne traži izravnu pomoć francuske vlade, već tvorce politike pokušava uvjeriti promjenom u javnom mišljenju. Momagri u tome traži podršku znanstvenika, poljoprivrednog sektora, industrije hrane i banaka, zaključuje Carles. Također poručuje da svaka država i regija ima određenu poljoprivrednu proizvodnju i potencijal za uzgoj hrane koji, međutim, nije uvijek iskorišten zbog nedostatka investicija u prvom redu u siromašnim zemljama.