Fidel Castro svojom je otočnom državom vladao preko pedeset godina, a njegov je pedesetsedmogodišnji učenik, venezuelanski predsjednik Hugo Chávez, izjavio da bi Bolivarsku revoluciju htio protegnuti u daleku budućnost. Obojica se danas bore s najvećim izazovima dosad, a ne bore se protiv opozicijskih pokreta ni disidenata, već protiv svojih boležljivih tijela.

Castro je 2006. godine gotovo umro tijekom operacije kroničnog divertikulitisa, a Chávez, koji je Castra odano pratio tijekom njegova petogodišnjeg bolovanja, danas se i sam bori za život, nakon što mu je u lipnju u vodećoj bolnici u Havani uklonjen tumor veličine teniske loptice. Castro je Chávezu prenio lošu vijest nakon operacije, a ne onkolog, kirurg ili član uže obitelji, a i sam mu je rekao kakve su mu prognoze i moguće metode liječenja. Osim toga, dao mu je i pokoji uobičajeni savjet o odnosima s javnošću i političkim strategijama. Sudeći prema operacijama, simptomima i liječenju, izgledno je da je Chávezu metastazirao kolorektalni karcinom. Predsjednik Venezuele obrijao je glavu i započeo treći ciklus kemoterapije u svojoj zemlji. Ironično je to što su najneukorotivije moćnike tog dijela svijeta pokosile bolesti abdomena. Simbioza ostarjelog kubanskog vođe i venezuelanskog naftnog magnata najsnažniji je i najzanimljiviji politički savez na području Sjeverne i Južne Amerike. Pet godina prije nego što je 1999. godine imenovan predsjednikom i dvije godine nakon neuspješnog državnog udara, Chávez je po izlasku iz zatvora otputovao u Havanu u nadi da će upoznati svojeg revolucionarnog junaka. U zračnoj luci dočekao ga je sam Castro. Njihova ljubav otad cvjeta, a Chávez je čak izjavio da Venezuela plovim “kubanskim morem sreće”. Castra danas obožava vođa koji ga čak naziva ocem. Što je još važnije, nakon što je Kuba ostala bez ruske potpore i survala se u gospodarsku krizu, Chávez je svojem prijatelju dao možda najvelikodušniji dar u povijesti – oko 100.000 barela nafte svakog dana, dokle god to Kuba želi i to besplatno.U zamjenu je Castro u Caracas poslao tisuće liječnika, što neki podrugljivo nazivaju “zamjenom nafte za ljekarsku mast”. Godine 2002., kad se činilo da će državni udar Cháveza smaknuti s vlasti, Castro ga je danonoćno telefonski savjetovao kako da ponovno stekne prevlast i riješi se neprijatelja.

“Stalno sam mu ponavljao da ne smije otići s vlasti”, prisjeća se Castro u svojoj autobiografiji. Otad Ramiro Valdés, najistaknutiji kubanski policajac i špijun, stalno posjećuje Caracas, gdje radi na reorganizaciji venezuelanske vojske, policije i internetske povezanost (kablovi od optičkih vlakana povezuju te dvije države poput pupčane vrpce). Kubanci surađuju s brojnim venezuelanskim ministarstvima i savjetuju ih na svim područjima, od povećanja pismenosti do opozicije i izbora. Do novog državnog udara više neće doći, a ni izbori se neće tako skoro održati. “Duboko u svojoj srži”, kaže prvi bolesnik Venezuele, “mi smo jedna vlada. Ne zovu nas bez razloga Venekubom”. Ako se ijednom od njih zdravstveno stanje pogorša – a obojica su ozbiljno bolesna – sve će krenuti nizbrdo. Fidel Castro itekako je značajan simbol u Latinskoj Americi. Chávezov ugled bolivarskog revolucionara uvelike ovisi o Castrovu mentorstvu. Usto, ako Chávez podlegne bolesti ili nekim čudom izgubi na izborima, dotok nafte Kubi neki bi manje darežljiv nasljednik vrlo lako mogao ukinuti. Kubanski predsjenik Raúl Castro, koji svim mogućim reformama i potezima nastoji spasiti državu od bankrota, naročito ovisi o venezuelanskoj darežljivosti. Iako je Castro prilikom kratkog javljanja uživo na konferenciju Komunističke stranke u travnju izgledao krhko i iscrpljeno, ne bih se kladio da će mu tako skoro doći kraj. U slučaju da Chávez umre prije njegova saveznika iz Kube, vrhunski strateg Castro zasigurno će osmisliti zamjenski plan, baš onako kako je učinio kad su Sovjeti povukli svoju potporu. Njegov se politički ugled ne oslanja na povjerenje i sentimentalnost. Komentirajući davnu izdaju jednog prijatelja koji je kasnije odavao informacije o njemu, Castro je, kaže, naučio važnu lekciju: “Ne treba nekome vjerovati samo zato što ti je prijatelj.” Također o njemu ne treba ni ovisiti. “Fidel je prirodna sila”, kaže njegov prijatelj, pisac Gabriel García Márquez. “S njime nikad ne znate što možete očekivati.” Ili kako kažu u Miamiju, “besmrtan je dok se ne dokaže suprotno”.

Ann Louise Bardach, autorica knjige “Without Fidel: A Death Foretold in Miami, Havana and Washington”