U četvrti nekoć znanoj po tamno odjevenim vojnicima i strogim islamskim zakonima, Sadru, prije nekoliko smo večeri zatekli sljedeći prizor: mladići s četvrtastim frizurama igraju biljar, kafići su prepuni ljudi okupljenih oko nargila, a na televizorima se prikazuju američki filmovi; u blizini se čuje razuzdano svadbeno slavlje uz glasni ritam bubnjeva; studio za fotografije izlaže slike žena s otkrivenim ramenima.

Sve to prije samo nekoliko godina bilo bi iznimno opasno, ali sada je to tek još jedna noć u ovoj brzorastućoj četvrti koja je već dugo živo srce šijitskog Bagdada. Ova rezonantna transformacija Sadra možda nam omogućuje proročanski pogled na iduće poglavlje u knjizi ove zemlje: isprva pod represivnim mjerama Saddama Husseina, zatim bojažljiva u svom otporu prema američkoj invaziji, nakon toga brutalna glede vjerskih sloboda, ova četvrt sada potiče mješavinu sekularnog i vjerskog života koja je i spontana i zarazna. “Nisu u pitanju samo nove trgovine”, izjavio je 32-godišnjak Majid Lattef dok se jednog petka družio s prijateljima nakon što su se tisuće ljudi okupile zbog molitve na glavnom trgu. “Mladi ovdje mijenjaju mišljenja i stavove. Nitko nam ne nameće određeni način razmišljanja. Vjera nam je dostupna, pa i ja klanjam, ali ljudi koji idu na molitve i u džamije također igraju biljar i odlaze u kafiće.” Veći dio posljednjih sedam godina pripao je Mahdi, paravojsci odanoj usijanom kleriku Moktadau al-Sadru koji je nametnuo strogo tumačenje islama. Stanovnici su potražili utočište u svojim prenapučenim domovima, roditelji su sinovima zabranili izlaske nakon što padne mrak. No kad su iračka vojska i policija preuzele kontrolu, Sadr je promijenio imidž samoga sebe i svojih sljedbenika te se predstavio glasačima kao dominantna i općeprihvaćena izborna sila i osvojio 40 zastupničkih mjesta na državnim izborima održanima u ožujku.

“Ljudima je dosta toga”, izjavio je Ali Kraibit, vlasnik salona za biljar na otvorenom. “Pao im je kamen sa srca. Osjećaju olakšanje jer su sada slobodni.” Saad Sabar (34) u malenoj brijačnici prisjeća se kako je potajice ljudima skraćivao brade jer je to bilo protivno islamskim zakonima. “Ljudi koji su vladali ovom četvrti otimali su osobe s neobičnim frizurama s ulice i vodili ih u džamije”, priča nam i oklijeva imenovati vojsku Mahdi. “Zatim bi ih pretukli i obrijali im glave.” Sada mnogo mušterija traži frizure u zapadnjačkom stilu. Sadr također doživljava nagli porast broja vjenčanja. Kad se Haider Ali Hussain (28) prije dva mjeseca ženio, svadbeno slavlje održalo se na ulici uz glazbu i ples. “Prije kad su se ljudi vjenčavali, obavljali su to nabrzinu; naravno, nije bilo nikakvog plesanja na ulici jer su se ljudi bojali”, rekao je. Neoznačena vrata na jednoj od glavnih ulica u četvrti vode do kafića na drugom katu pod imenom Orange Juice koji se otvorio prije pet mjeseci. Upravitelj Nawar Sabah rekao je da je kafić otvoren samo za ljude koje on poznaje jer bi dovođenje stranaca moglo uzrokovati nevolje. Većinu večeri posjetitelji gledaju nogometne utakmice ili američke akcijske filmove i puše nargile. “Ljudi dolaze ovamo i slobodno razgovaraju o čemu god žele”, objašnjava.

John Leland