Prije pet godina, Matthew R. Simmons i ja kladili smo se u 5000 dolara. Oklada se ticala budućnosti energetskih zaliha – pesimist protiv optimista – i sada je došao dan odluke: 1. siječnja 2011.

Okladu je potaknuo članak s naslovnice The New York Times Magazinea iz kolovoza 2005. naziva “Točka prekretnice”. Simmons, član Vijeća za međunarodne odnose, direktor investicijske banke iz Houstona specijalizirane za energetski sektor i autor knjige “Sumrak u pustinji: nadolazeći saudijski naftni šok i svjetska ekonomija”, u njemu je predvidio značajni porast cijena nafte. Nazvao sam Simmonsa i okladio se. Začuđujuće za jednog pobornika Malthusove teorije, bio je itekako voljan poduprijeti svoje predviđanje gotovinom. Predvidio je da će se cijena barela nafte, koja je tada iznosila 65 dolara, više nego utrostručiti kroz sljedećih pet godina, čak i nakon prilagodbe inflaciji. Ponudio je okladu na 5000 dolara da će prosječna cijena nafte u 2010. iznositi bar 200 dolara po barelu, prema vrijednosti dolara iz 2005. Prihvatio sam okladu, ne zato što sam znao dosta o saudijskoj proizvodnji nafte ili drugih tvrdnjama da je svjetska proizvodnja nafte u opadanju. Jednostavno sam pratio pravilo koje sam naučio od mentora i prijatelja Juliana L. Simona. Kao vođa kornukopijanaca, optimista koji vjeruju da će u svijetu uvijek biti i više nego dovoljno energetskih zaliha i drugih resursa, Julian je otkrio da su oklade najbolji način opravdavanja vlastitog stajališta. Otkrio je da optimizam na drugačiji način ne uspijeva doći na naslovnice časopisa i novina.Bez obzira koliko bi pozitivnih dugoročnih statističkih predviđanja iznio, nije dobivao jednaku količinu pozornosti kao tmurni pobornik Malthusove teorije Paul Ehrlich, autor ekoloških uspješnica, čija predviđanja o energetskim krizama i oskudici resursa se doimaju ne samo vrijednijima medijske pažnje, već i intuitivno točnijima. U ograničenom svijetu u kojem broj stanovnika neprestano raste, nije li logično očekivati da će resursa biti sve manje i da će postajati skuplji?

Kao alternativnu tvrdnju, Julian je ponudio okladu da cijena bilo kojeg prirodnog resursa kojeg odaberu malthuzijanci u budućnosti neće porasti. Doktor Ehrlich prihvatio je ponudu i složio konzorcij od dvojice svojih kolega s Berkeleyja, Johna P. Holdrena i Johna Hartea, obojice stručnjaka za prirodne resurse. Godine 1980. su odabrali pet metala i okladili se da će njihova cijena porasti u sljedećih 10 godina.Do 1990. godine, cijene tih metala su pale, pa su malthuzijanci platili, premda zbog toga po njih nije bilo nikakvih posljedica na profesionalnom polju. Doktor Ehrlich i doktor Holdren obojica su dobitnici nagrade MacArthur “za genijalce” (Julian nije). Doktor Holdren karijeru je nastavio kao predsjednik Američkog udruženja za napredak znanosti, a danas je znanstveni savjetnik američkog predsjednika.Julian, koji je nažalost preminuo 1998. godine, nikada više nije uspio nagovoriti niti doktora Ehlicha, ni doktora Holdrena, ni bilo kojeg drugog uglednog proroka propasti da se s njim okladi. Kad sam ja 2005. pronašao osobu koja je bila spremna prihvatiti okladu, prva osoba kojoj sam javio bila je Julianova udovica Rita Simon, profesorica državnih poslova pri Američkom sveučilištu. Bila je toliko sretna što netko nastavlja s Julianovom tradicijom da je poželjela sudjelovati, pa smo u konačnici ona i ja uložili svatko po 2500 dolara protiv Simmonsovih 5000. Baš kao što je Simmons i predvidio, cijene nafte popele su se visoko iznad 65 dolara po barelu. Kad je globalna ekonomija u ljeto 2008. dosegla vrhunac, cijena barela iznosila je vrtoglavih 145 dolara. Američki stručnjaci za vanjsku politiku ukazivali su na nužnost mjera kojima bi se osigurao pristup ovom resursu koji se polako, ali sigurno iscrpljuje, ekolozi su zagovarali ubrzano uvođenje programa smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima, a tvrtke koje proizvode električnu energiju iz vjetra i ostale vrste alternativne energije požurile su s povećanjem kapaciteta. No, kad je ujesen 2008. cijeli svijet zapao u recesiju, cijena barela nafte spustila se na ispod 50 dolara, no svejedno je pri kraju te godine Simmons u izjavi za članak u The Baltimore Sunu zvučao prilično samopouzdan i uvjeren u točnost svojih predviđanja.

Kad ga Jay Hancock, financijski kolumnist Suna priupitao ima li kakvih dvojbi u vezi oklade, Simmons je odgovorio: “Bože, naravno da ne. Mi smo se okladili u prosječnu cijenu 2010. Do tada je cijela vječnost.”Prošle godine cijena se oporavila, no prosjek za 2010. bio je malo ispod 80 dolara, ili ekvivalent 71 dolara iz 2005. godine, malo više od 65 dolara u vrijeme oklade, ali daleko ispod iznosa od 200 dolara kojega je Simmons tada predvidio. Kakvu pouku možemo izvući iz ovoga? Nadao sam se da će i Simmons objasniti svoje stajalište, ali nažalost, on je preminuo u kolovozu, u dobi od 67 godina. Kolege koji se bave njegovom ostavštinom pregledali su brojke i odlučili da bi Rita Simon i ja trebali dobiti 5000 dolara, no Simmons je ipak imao neke zagovornike i branitelje.Jedan njegov dobar prijatelj i također teoretičar koji predviđa vrtoglavi porast cijene nafte, Steve Andrews, rekao je da premda se Simmons kladio na predug vremenski rok, ipak je točno predvidio da će nafta biti skuplja. “Era jeftine nafte je završila”, izjavio je Andrews i predvidio probleme u budućnosti zbog smanjene proizvodnje.Točno je da je cijena nafte danas malo veća negoli 2005. godine, a uvijek postoji i mogućnost da će cijene nafte u budućnosti naglo porasti. No, općenita situacija u energetskom sektoru današnjice doima se poput kornukopijanske gozbe, kako su se nedavno izrazili moji kolege Matt Wald i Cliff Krauss. Blizu obala Afrike i Brazila otkrivena su golema nova naftna polja. Iz novih izvora u Kanadi ta zemlja sada snabdijeva SAD s više nafte nego Saudijska Arabija. Prošle godine se i sama proizvodnja nafte u Sjedinjenim Državama povećala, a vladin Ured za energiju očekuje da će se u narednih dvadeset godina ona još povećati. Možda će se dogoditi nešto neočekivano, ali zasad bih rekao da savjet Juliana Simmonsa i dalje vrijedi. Crnim predviđanjima uvijek ćete dospjeti na naslovnice, ali ukoliko se okladite protiv njih, dobro ćete zaraditi.

John Tierney