Nekoć je pomisao na samački život izazivala tjeskobu i predodžbu o usamljenosti. No danas veći dio povlaštenih stanovnika našeg planeta koristi sva dostupna im sredstva za kupnju i privatnosti i osobnog prostora. Danas samački život vodi veći broj ljudi nego ikada u povijesti. U Parizu, gradu ljubavnika, preko polovica kućanstava sastoji se od samaca, a u Stockholmu čak ih je 60 posto.

Odluka o samačkom životu uobičajena je u potpuno različitim kulturama, naravno, gdjegod je to financijski moguće. Iako se Amerikanci ponose svojom samodostatnošću i kulturom individualizma, Njemačka, Francuska i Britanija imaju veći udio jednočlanih kućanstava od Sjedinjenih Američkih Država, baš kao i Japan. Kina, Indija i Brazil, tri države s najbrže rastućom populacijom samaca, također imaju najbrže rastuća gospodarstva. Samački život promiče slobodu, osobnu kontrolu i samoostvarenje, sve odreda hvaljene kvalitete suvremenog života. Samački život više nije znak izolacije ili nedruštvenog ponašanja. Nakon razgovora s preko 300 osoba koje žive same, došao sam do zaključka da samački život zapravo potiče, a ne umanjuje, društvenu interakciju. Paradoksalno je što je naša vrsta, koja je tako dugo bila određivana pripadnošću određenoj skupini i nuklearnom obitelji, uspjela povećati broj osoba koje žive same s obzirom da je globalno društvo postalo iznimno međuovisno. Zapravo samački život pojednostavljuje društvenost jer samci zbog činjenice da nemaju obiteljskih obveza imaju više slobodnog vremena, pa se stoga uključuju u društvene aktivnosti. Erin Cornwell, sociologinja pri sveučilištu Cornell u gradu Ithaca u državi New York, analizirala je rezultate Općeg društvenog istraživanja od 2000. do 2008. godine te otkrila da je znatno izglednije da će samci stariji od 35 godina provesti večer u druženju sa susjedima ili prijateljima negoli su tomu sklone osobe u braku ili pojedinci koji žive s partnerom. Njezin je suprug Benjamin (također sociolog na Cornellu) 2008. godine kao glavni autor objavio članak u znanstvenom časopisu “American Sociological Review”, prema kojemu samci starije dobi imaju jednak broj prijatelja kao i oženjeni, ali su skloniji socijalizaciji. Istraživanja ukazuju na to da će osobe u braku vjerojatnije ostati kod kuće nego samci. A oni koji žive u velikim kućama u predgrađu često se povlače u osamu.

Boravak u osami svojega doma više se ne doima poput zatočenosti i isključenosti. Naime, internet nam otvara svjetove ljudi, podataka i ideja, pa nemamo osjećaj da smo odsječeni od pravih prijatelja i istinske povezanosti.Danas u SAD-u samačkim životom živi pet milijuna osoba u dobi između 18 i 34 godine, što je deset puta više nego 1950. No najveći broj samaca je srednje dobi, pa ih tako ima 15 milijuna između 35 i 64 godine. Oni koji se odlučuju na samački život izjavljuju da su odabrali živjeti sami jer nema ničega gorega od suživota s pogrešnom osobom. Starije osobe također su izrazile preferenciju prema samačkom životu koji im omogućuje da ne izgube osjećaj samostalnosti i integriteta. Prema istraživanju sociologinje Deborah Carr sa sveučilišta Rutgers u New Jerseyju, osamnaest mjeseci nakon smrti supružnika, samo jedan od četiri muškaraca starije dobi te jedna od šest žena zainteresirano je za novi brak, jedan od tri muškarca i jedna od sedam žena otvoreni su za ideju romantičnih sastanaka nakon nekog vremena, a jedan od četiri muškarca i jedna od jedanaest žena smjesta bi se počelo viđati s nekom novom osobom. Većina starijih udovica, udovaca i razvedenih osoba živi samo. Prema riječima Kathleen McGarry, ekonomistice pri Sveučilištu u Kaliforniji u Los Angelesu: “Kada imaju više prihode i slobodan izbor kako žele živjeti, odabiru samački život. U suštini kupuju svoju samostalnost.”No neke bolesne osobe starije životne dobi se izoliraju, što zna biti opasno. Međutim, mnoge osobe starije od 65 godina zadržavaju samostalnost i neovisnost puno dulje od prethodnih generacija. Novinu predstavlja činjenica da velika većina njih radije živi sama te da su voljni potrošiti više novca na pomoć u kućanstvu kako bi zadržali tu povlasticu. Zbog gospodarskih problema puno se mladih vratilo u roditeljski dom, ali u Americi se broj osoba u dobi između 20 i 29 osoba koje žive same tek neznatno smanjio sa 11,97 posto 2007. godine na 10,94 posto 2011. Samački život postaje sve uobičajenija pojava. Svi znaci ukazuju na to da će samački život u budućnosti biti još uobičajeniji.

Eric Klinenberg profesor je sociologije i autor knjige pod naslovom “Going Solo: The Extraordinary Rise and Surprising Appeal of Living Alone”