Negdje je zabranjena, negdje u vlasništvu države, ponegdje je ima nekoliko vrsta, no gdje god je ima, donosi milijune. Razni oblici lutrije, odnosno igara ne sreću, početkom 20. stoljeća bili su ilegalni u većini država, a takvo je stanje potrajalo do kraja Drugoga svjetskog rata.
Tada su vlade mnogih zemalja spoznale da je organiziranje igara na sreću pod kontrolom države dobar način da se u državnu blagajnu slije pristojan novac, a igara stanovništvu ionako uvijek treba. Iako se određivanje dobitka razlikuje od priređivača do priređivača, najčešći je slučaj da organizator jamči da u dobitke ide 50 posto od uplaćenog novca. Loto se ne uplaćuje, a srećke ne kupuju zbog racionalnih razloga, nego zbog kratkotrajnog maštanja “što bih ja sa svim tim novcem”, pa priređivači igara stalno imaju stabilan prihod iako on znatno poraste u ekonomski lošim vremenima. Razlozi igranja, čini se, ostali su isti od kineske lutrije koja je organizirana negdje od 200. godine prije Krista, pa sve do danas kad u Hrvatskoj 32 milijuna kuna čeka sretnog dobitnika. Nizozemci su prvi, još u srednjem vijeku, nagrade isplaćivali u novcu, a i engleska riječ “lottery” potječe od nizozemske riječi “loterij” koja pak potječe od riječi “lot”, što znači sudbina. Glavne nagrade u lutrijama variraju od 100.000 do 10 milijuna dolara, što znači da je zainteresiranost građanstva zajamčena. Zakonska pravila također se razlikuju pa je, primjerice, u Italiji maloljetnicima zabranjeno kockanje, ali mogu igrati igre na sreću. To je iskoristio jedan učenik osnovne škole i 2005. kući donio 27,6 milijuna eura.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu