Grci već godinama izlaze na ulice, gdje zamaskirana mladež iskorištava svaku priliku da zamahne zapaljivim bombama na policiju i banke. Teatralan je to ritual koji sjajno izgleda na televiziji (a stoji milijune dolara u počinjenoj materijalnoj šteti i oštećenom turizmu), a iznenađuje koliko je beskrvan.

Postoji prešutan dogovor između zakamufliranih mladih izgrednika i interventne policije: mladi su glumili revoluciju, a policija se pretvarala da ih dovodi u red. Međutim, smrt troje bankarskih službenika u Ateni koji su poginuli u napadu zapaljivim bombama tijekom prosvjeda početkom mjeseca označila je početak opasne nove ere. Ljutnja koju javnost osjeća zbog drastičnih mjera štednje pretvorila se u bijes na ulicama, a nasilničkim grupama koje se bore protiv establišmenta konačno dala povod za djelovanje. Pred Grcima se sada nalazi izbor: žele li svoju državu što prije pokušati vratiti na put oporavka ili dopustiti da ih kultura žaljenja i linije manjeg otpora gurne još dublje u dug i očaj. Sporazum potpisan s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i Europskom unijom Grčkoj omogućuje rekordnih 110 milijardi eura kredita. MMF i europski partneri zauzvrat zahtijevaju trenutačno provođenje reformi koje su toliko drastične da bi mogle radikalizirati većinu grčkog stanovništva. Iste te institucije čija je bezumna pohlepa gušila i najmanju naznaku razumnog gospodarskog sustava sada zahtijeva da se njihova neodrživa potpora održi. Ne shvaćaju ironiju situacije u kojoj su zaposleni prisiljeni plaćati ceh tuđe raskalašenosti. Sindikati, male ljevičarske stranke i i grupe koje se bore protiv vladajuće elite okrenuli su se protiv dviju stranaka koje su vladale Grčkom u proteklim desetljećima, kriveći parlament za državne jade. Uslijed svega, čak su i prosvjednici srednje klase preuzeli anarhistički slogan kao svoj ratni poklik: “Spalite ga! Spalite ga! Parlament bordel!”, izvikivali su javni službenici, profesionalci, nezaposleni, umirovljenici i mladi koji su se okupili pred zgradom gdje je vlada ratificirala plan sanacije 5. svibnja.

Zauzvrat za mjere spasa od bankrota, Grci će morati promijeniti način života i rada, ali i mišljenje o sebi i svijetu uopće. Svjedočili su transformaciji dužničke krize u virus koji uvlači strah u kosti cijeloj Europskoj uniji te uzdrmava svjetska tržišta. Vidjeli su da Nijemci, Slovaci i drugi narodi Europske unije gunđaju zbog toga što ih moraju izvući iz problema. Ovo je zasigurno najveći peh koji država može doživjeti, a da nije izgubila rat. Revolucija je to u kojoj nema dobrih momaka. Isti oni političari koji su državu odvukli na dno močvare sad bi trebali riješiti grčke probleme. Nakon generacija državnih vođa koji su ugađali niskim strastima svih interesnih skupina, kupujući njihovu potporu uglavnom posuđenim novcem, na leđima ovih političara sad je teret provođenja bolnog procesa prihvaćanja promjena. Međutim, to trenutačno prihvaća jako malo njih. Djelatnici javnih službi gube 20 posto prihoda, a porezi rastu. Mirovine i povlastice postaju sve manje.Premijer Georgious Papandreou snažno promovira mjere štednje, tvrdeći da je to bio jedini način da se izbjegne insolventnost. No, viši dužnosnici strahuju od reformi u koje se nijedna stranka nije usudila dirnuti četrdeset godina. Manjak vjere u promjenu dijeli i javnost, a mnogi se boje da bi i uz silne žrtve Grčka ipak mogla bankrotirati. Velika većina Grka nema nikakve veze s onima koji su varali na porezu, zloporabili fondove Europske unije, primali mito, otišli u prijevremenu mirovinu i ostavili sugrađane da plaćaju njihove račune. Mnoge Grke ljute političari, ali i bankari, mediji, suci i policija. No, sada pomoć iz inozemstva i popratne reforme Grčkoj daju novu priliku da državu vrate na pravi put. Morat ćemo se boriti protiv inercije i korupcije koje su nas ovdje dovele – no, barem je pred nama još jedan novi dan za borbu.

Nikos Konstandaras glavni je direktor grčkog dnevnog lista Kathimerini