Vrtlog koji je prohujao arapskim svijetom pred Tursku je postavio izazove s obzirom na njenu sve značajniju ekonomsku ulogu u regiji, novi politički utjecaj i dugogodišnju politiku netolerancije prema problemima u pograničnim područjima.

U tek nekoliko godina, Turska je postala najdinamičnija sila Bliskog istoka. Međutim, tjedni turskih diplomatskih napora u Libiji naglo su prekinuti 2. svibnja, kada je turski premijer izravno pozvao na ostavku pukovnika Muamara Gadafija. Slično će se razvijati događaji i u Siriji, čiji je predsjednik Bashar al Assad osobno obećao turskom vodstvu da će provesti reforme, ali i ustrajati na gušenju ustanka. Turska se boji da u drugom susjedu, Iraku, vlada neće uspjeti održati zemlju stabilnom tijekom američkog vojnog povlačenja iz te države. A i Libanon ulazi u četvrti mjesec bez vlade.“S obzirom na ove nepredvidive promjene diljem arapskog svijeta, turska vanjska politika suočena je s ozbiljnim preprekama”, izjavio je Sami Kohen, kolumnist turskih dnevnih novina Milliyet. Premijer Recep Tayyip Erdogan “počeo je jednoga za drugim gubiti vlastodršce u arapskom svijetu kojima je vjerovao i koje je smatrao važnima”. Sirija bi mogla postati najveći izazov jer se u njoj odražavaju zbivanja iz susjednih arapskih zemalja tijekom posljednja četiri mjeseca. U Tunisu, Egiptu, Libiji i Jemenu, vlade su se opirale prepuštanju dijela ovlasti kako bi ostale u foteljama samo da bi se suočile s mogućnošću potpunog gubitka vlasti. I sirijski vođa odbacuje pozive na smjenu.Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, Turska je znatno pojačala svoje diplomatske napore u Siriji, koju smatra najhitnijim problemom jer ta zemlja predstavlja ključni dio za njezinu regionalnu strategiju veće ekonomske integracije. Predsjednik Assad i premijer Erdogan telefonski su razgovarali najmanje tri puta, dok je ravnatelj turske obavjesne agencije, dužnosnik koji dobro poznaje stanje u Siriji, posjetio Damask dva puta od početka ustanka u ožujku. Dužnosnici šalju poruku da ističe vrijeme za reformu. Od Iraka do sjeverne Afrike, Turska sve značajnija uloga u arapskom svijetu došla je u prvi plan kao posljedica izvanredne dinamike u regiji. Trgovina s Irakom popela se na šest milijardi dolara, što je gotovo dvostruko više nego 2008. godine. Ondje, kao i u Siriji, ukinute su vize, čime je potaknut procvat trgovanja u pograničnim regijama koje povezuju gradove kao što je Aleppo u Siriji s unutrašnjošću, uz koju ga veže duga povijest.

Oko 25.000 Turaka pošlo je u Libiju popuniti rastući broj novih radnih mjesta u građevinskoj industriji. Turska popularna kultura prisutna je posvuda: zvijezda jedne akcijske serije “Dolina vukova” toliko je slavan da su po njemu počeli nazivati iračke kafiće. Turska od siječnja pokušava zaštititi ta ulaganja i diplomatski utjecati na politički metež u regiji. Iako turska veza s Egiptom nije duboka koliko odnos s nekim drugim arapskim zemljama, premijer Erdogan pozvao je predsjednika Hosnija Mubaraka da odstupi dok su Amerikanci i njihovi istomišljenici još uvijek inzistirali na tome da se Mubaraku dopusti da ostane na vlasti do kraja mandata.Međutim, Turska se i drugdje suočava s problemima. U Iraku je koalicija koju je pomogla uspostaviti izgubila na izborima od koalicije pod vodstvom premijera Nuri Kamal al-Malikija. Turski diplomati u Libiji pokušali su isposlovati povoljno riješenje, ali se žale da su im libijski dužnosnici lagali o spremnosti na primirje. Turski dužnosnici tvrde kako će u nadolazećim tjednima agresivno i javno početi pregovore s libijskom oporbom.U Siriji nije došlo do takve situacije, ponajviše zbog povijesti. Naime, Turska i Sirija umalo su zaratile 1998. godine zbog sirijske podrške kurdskoj paravojsci. Danas Turska izdvaja svoj odnos sa Sirijom kao primjer za veze s ostalim arapskim državama. Te dvije zemlje održavaju zajedničke sastanke vlada, pa čak i upriličuju zajedničke vojne vježbe. U tri godine trgovina se utrostručila, a priča se da su Erdogan i Assad postali dobri prijatelji.“Ove dvije zemlje imaju vrlo bliski odnos, a Turska je itekako prisutna i na sirijskoj političkoj pozornici”, izjavio je Burhan Ghalioun, ravnatelj Centra za suvremene orijentalne studije na pariškoj Sorbonni. Dodao je: “Turska upozorava Siriju. Govori kako ima strateške interese u Siriji i kako si ne može priuštiti političku erupciju u toj zemlji.”

Anthony Shadid; Izvještaju doprinijeli Sebnem Arsu iz Istanbula, Hwaida Saad i Nada Bakri iz Bejruta te zaposlenik The New York Timesa iz Damaska u Siriji