EN DE

Rat Deripaske i Potanjina usporio stvaranje metalurškog giganta

Autor: Bogoljub Lacmanović
17. srpanj 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Ako bi spajanje nekolicine ruskih velikih tvrtki uspjelo stvorila bi se kompanija vrijedna 100 milijardi dolara

Plan ruskih milijardera da spajanjem pojedinih svojih kompanija stvore globalnog lidera u svjetskoj rudarsko-metalurškoj proizvodnji zapeo je zbog osobnih interesa i ambicija dvaju najmoćnijih moskovskiholigarha: Olega Deripaske, vlasnika holdinga Bazovi element, u čijem su sastavu aluminijski kombinati Rusal, i Vladimira Potanjina, predsjednika holdinga Interros i većinskog vlasnika Norilsk Nickela.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Naime, plan o stvaranju metalurške kompanije koja bi mogla konkurirati takvim svjetskim gigantima kao što su Rio Tinto i BNP Billiton obznanili su još u svibnju Vladimir Potanjin i Ališer Usmanov, predsjednik kompanije Gallagher i većinski vlasnik ruskog Metaloinvesta. Štoviše, Potanjin i Usmanov su 28. svibnja potpisali i memorandum u kojim su najavili da će ujedinjenim snagama krenuti u traženje investicija (50 do 60 milijardi USD) koje bi uložili u razvijanje metalurške industrije u Rusiji i inozemstvu s perspektivom da taj novi ujedinjeni koncern u roku od pet godina postane svjetski lider u toj grani proizvodnje. Potanjin i Usmanov objavili su i shemu spajanja svojih dviju kompanija prema kojoj je najavljeno da će Usmanovljev Gallagher kupiti 10 posto dionica Norilsk Nickela, a Potanjinov holding Interros kontrolni paket od 25 plus jednu dionicu Metaloinvesta. Ipak, da ostvare ideju o stvaranju jedinstvenog ruskog i ujedno svjetskog metalurškog giganta Usmanov i Potanjin morali su pozvati da im se pridruži najbogatiji i najmoćniji rusk oligarh Oleg Deripaska, koji je većinski vlasnik Rusala, vodeće svjetske kompanije po proizvodnji aluminija. Naime, spajanjem Rusala, Norilsk Nickela i Metaloinvesta njihov cilj bi bio ostvaren jer bi se prema procjeni ruskih i stranih analitičara stvorila kompanija “teška” više od 100 milijardi dolara. Na inicijativu Usmanova i Potanjina, Deripaska je pozitivno odgovorio. Počelo se već govoriti o lakom i brzom “trojnom savezu” u rađanju globalnog metalurškog giganta. Jedino su skeptični bili ruski poslovni analitičari, a kratko vrijeme već je pokazalo da su imali pravo. Umjesto pregovora o spajanju metalurških kompanija, u prvi su plan izbili osobni interesi i ambicije oligarha Deripaske i Potanjina. Prije nego pristupe stvaranju novog giganta, oni su počeli otvorenu i zakulisnu bitku za vodeću poziciju u tom “trojnom savezu” i eventualno novoj zajedničkoj kompaniji, Potanjin je krenuo u stjecanje vlasničkog udjela u Norilsk Nickelu. Koristeći lanjski sukob Potanjina sa svojim partnerom i suvlasnikom Norilsk Nickela, Mihailom Prohorovom, Deripaska je i uspio.

Plan ruskih milijardera da spajanjem pojedinih svojih kompanija stvore globalnog lidera u svjetskoj rudarsko-metalurškoj proizvodnji zapeo je zbog osobnih interesa i ambicija dvaju najmoćnijih moskovskiholigarha: Olega Deripaske, vlasnika holdinga Bazovi element, u čijem su sastavu aluminijski kombinati Rusal, i Vladimira Potanjina, predsjednika holdinga Interros i većinskog vlasnika Norilsk Nickela.

Naime, plan o stvaranju metalurške kompanije koja bi mogla konkurirati takvim svjetskim gigantima kao što su Rio Tinto i BNP Billiton obznanili su još u svibnju Vladimir Potanjin i Ališer Usmanov, predsjednik kompanije Gallagher i većinski vlasnik ruskog Metaloinvesta. Štoviše, Potanjin i Usmanov su 28. svibnja potpisali i memorandum u kojim su najavili da će ujedinjenim snagama krenuti u traženje investicija (50 do 60 milijardi USD) koje bi uložili u razvijanje metalurške industrije u Rusiji i inozemstvu s perspektivom da taj novi ujedinjeni koncern u roku od pet godina postane svjetski lider u toj grani proizvodnje. Potanjin i Usmanov objavili su i shemu spajanja svojih dviju kompanija prema kojoj je najavljeno da će Usmanovljev Gallagher kupiti 10 posto dionica Norilsk Nickela, a Potanjinov holding Interros kontrolni paket od 25 plus jednu dionicu Metaloinvesta. Ipak, da ostvare ideju o stvaranju jedinstvenog ruskog i ujedno svjetskog metalurškog giganta Usmanov i Potanjin morali su pozvati da im se pridruži najbogatiji i najmoćniji rusk oligarh Oleg Deripaska, koji je većinski vlasnik Rusala, vodeće svjetske kompanije po proizvodnji aluminija. Naime, spajanjem Rusala, Norilsk Nickela i Metaloinvesta njihov cilj bi bio ostvaren jer bi se prema procjeni ruskih i stranih analitičara stvorila kompanija “teška” više od 100 milijardi dolara. Na inicijativu Usmanova i Potanjina, Deripaska je pozitivno odgovorio. Počelo se već govoriti o lakom i brzom “trojnom savezu” u rađanju globalnog metalurškog giganta. Jedino su skeptični bili ruski poslovni analitičari, a kratko vrijeme već je pokazalo da su imali pravo. Umjesto pregovora o spajanju metalurških kompanija, u prvi su plan izbili osobni interesi i ambicije oligarha Deripaske i Potanjina. Prije nego pristupe stvaranju novog giganta, oni su počeli otvorenu i zakulisnu bitku za vodeću poziciju u tom “trojnom savezu” i eventualno novoj zajedničkoj kompaniji, Potanjin je krenuo u stjecanje vlasničkog udjela u Norilsk Nickelu. Koristeći lanjski sukob Potanjina sa svojim partnerom i suvlasnikom Norilsk Nickela, Mihailom Prohorovom, Deripaska je i uspio.

Potanjin nije mogao osigurati 15,7 milijardi dolara (pokušao je dobiti kredite i u inozemstvu) i isplatiti svog partnera koji je u Norilsk Nickelu imao kontrolni paket od 25 posto plus jednu dionicu. U takvoj situaciji Prohorov je dobio odriješene ruke i u zamjenu za 11 posto dionica Rusala svoj je kontrolni paket dionica u Norilsk Nickelu prodao Deripaski. Unatoč kontrolnom paketu, Deripaska još nije dobio konačnu bitku u Norilsk Nickelu. Na skupštini dioničara Potanjinu je uspjelo formirati Vijeće direktora od devet članova (tri predstavnika Norilsk Nickela, među kojima je i on, tri predstavnika Rusala, među kojima su Deripaska i tri neovisna direktora) koje ga je, s tri glasa više, izabralo za predsjednika Vijeća. Nezadovoljan takvim ishodom i izražavajući sumnju da su neovisni direktori doista “neovisni”, Deripaska je početkom ovog tjedna i pismeno zatražio da se na sjednici zakazanoj za 8. kolovoza donese odluka o stvaranju Vijeća direktora koje bi imalo 13 članova i u kojem Potanjin neće biti predsjednik. Istovremeno, zbog raščišćavanja odnosa između Deripaske i Potanjina Usmanov je zamrznuo svoje pregovore o kupnji 10 posto Norilsk Nickela i prodaji kontrolnog paketa dionica Metaloinvesta Potanjinu. Međutim, da ojača svoju poziciju u pregovorima, Usmanov je objavio svoje sudjelovanje u kupnji kazaške kompanije Kazmahmys koja je među deset najvećih proizvođača bakra u svijetu. U međuvremenu, Usmanov je pridobio i oligarha Viktora Vekselberga, koji ima 20 posto dionica Rusala da podrži ideju. Iako konačnu odluku donosi Deripaska, ruski eksperti su uvjereni da će do stvaranja tog giganta doći jer je u skladu sa svojom politikom okrupnjavanja kompanija i njihove ekspanzije na svjetsko tržište za takav rasplet zaintersiran i kremaljski državni vrh.

Rusal i Norilsk Nickel vodeći u svijetu

Objedinjujući prošle godine svoj Rusal s kompanijama Suala i Glencor, Deripaska je stvorio jednu od najznačajnijih kompanija proizvođača aluminija i glinice. Rusal danas drži 12 posto svjetskog tržišta aluminijem i 15 posto tržišta glinice. Rudnici Norilsk Nickela daju, pak, 20 posto ukupne svjetske proizvodnje nikla, 10 posto bakra i 3 posto kobalta. Na ruskom tržištu na Norilsk Nickel otpada čak 96 posto proizvodnje nikla, 55 posto bakra i 95 posto kobalta. Vladimir Potanjin postao je većinski vlasnik Norilsk Nickela 1996. godine kada je za samo 170 milijuna dolara kupio 38 posto te tadašnje ruske državne kompanije. Danas 38 posto dionica Norilsk Nickela vrijedi oko 20 milijardi USD.

Autor: Bogoljub Lacmanović
17. srpanj 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close