EN DE

Putujući bankovni djelatnici pomažu siromašnima

Autor: The New York Times
16. listopad 2011. u 22:00
Podijeli članak —

U prošlosti su banke najprije zapošljavale velik broj djelatnika na šalteru, a kasnije većinu njih zamijenile bankomatima. Danas se u Indiji, Brazilu, Meksiku i Keniji putem hibrida, ljudskog bankomata, bankarske usluge šire na golemu ruralnu populaciju. Swati Yashwant, dvadesetdevetogodišnja majka jednog djeteta, pripadnica je čitave vojske putujućih djelatnika koji pružaju bankovne usluge za 150 milijuna kućanstava u Indiji, njih pedeset posto, koji nemaju bankovni račun.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Putem prijenosnog računala, bežičnog modema i snimača otisaka prstiju Swati otvara račune, prima depozite i obrađuje prijenos novca za poljoprivrednike i migrante u ovom gradiću udaljenom 112 kilometara od Mumbaija, financijske metropole Indije. Kako bi smanjili rizik od pljačke ili krađe, zakonski ni jedna transakcija ne smije biti veća od 10.000 rupija (oko 212 dolara), a u praksi mnoge ne prelaze dolar ili dva. No s obzirom da većina stanovnika Indije koji žive u selima nisu vidjeli poslovnicu banke, Swati je za njih misionarka financijske modernosti. “Mnogi Indijci ne znaju ništa o bankarstvu”, kaže Swati. “Želim im otvoriti račun i pomoći im da shvate što je bankarstvo.” Ekonomisti kažu kako su agenti na terenu poput Swati Yashwant možda najbolji način da se kod siromašnih stanovnika ruralnih područja potakne štednja i da im se zaštiti novac. Mnogi Indijci koji nemaju bankovne račune kupuju zlatne ogrlice ili novac drže u nezaključanim kućama. “Ovo bi moglo znatno promijeniti odnos prema novcu”, kaže Abhijit Banerjee, ekonomist s Instituta za tehnologiju u Massachusettsu i jedan od autora knjige “Poor Economics: A Radical Rethinking of the Way to Fight Global Poverty”. U teškim bi vremenima ljudi mogli podići novac koji su uštedjeli umjesto da, kaže, pozajmljuju novac po visokim kamatama. Štedni računi trenutno nude 4 posto godišnje kamate, što je standardna stopa za takvu vrstu računa u Indiji. Nema naknade za održavanje računa ili naplate za depozite i podizanje novca. “Neće se na taj način obogatiti”, kaže Banerjee, “no vjerojatno će jednog dana manje gladovati”. Swati Yashwant jedna je od 60.000 terenskih djelatnika koji zapravo nisu zaposleni u banci, ali dobivaju proviziju po svakoj transakciji.

U prošlosti su banke najprije zapošljavale velik broj djelatnika na šalteru, a kasnije većinu njih zamijenile bankomatima. Danas se u Indiji, Brazilu, Meksiku i Keniji putem hibrida, ljudskog bankomata, bankarske usluge šire na golemu ruralnu populaciju. Swati Yashwant, dvadesetdevetogodišnja majka jednog djeteta, pripadnica je čitave vojske putujućih djelatnika koji pružaju bankovne usluge za 150 milijuna kućanstava u Indiji, njih pedeset posto, koji nemaju bankovni račun.

Putem prijenosnog računala, bežičnog modema i snimača otisaka prstiju Swati otvara račune, prima depozite i obrađuje prijenos novca za poljoprivrednike i migrante u ovom gradiću udaljenom 112 kilometara od Mumbaija, financijske metropole Indije. Kako bi smanjili rizik od pljačke ili krađe, zakonski ni jedna transakcija ne smije biti veća od 10.000 rupija (oko 212 dolara), a u praksi mnoge ne prelaze dolar ili dva. No s obzirom da većina stanovnika Indije koji žive u selima nisu vidjeli poslovnicu banke, Swati je za njih misionarka financijske modernosti. “Mnogi Indijci ne znaju ništa o bankarstvu”, kaže Swati. “Želim im otvoriti račun i pomoći im da shvate što je bankarstvo.” Ekonomisti kažu kako su agenti na terenu poput Swati Yashwant možda najbolji način da se kod siromašnih stanovnika ruralnih područja potakne štednja i da im se zaštiti novac. Mnogi Indijci koji nemaju bankovne račune kupuju zlatne ogrlice ili novac drže u nezaključanim kućama. “Ovo bi moglo znatno promijeniti odnos prema novcu”, kaže Abhijit Banerjee, ekonomist s Instituta za tehnologiju u Massachusettsu i jedan od autora knjige “Poor Economics: A Radical Rethinking of the Way to Fight Global Poverty”. U teškim bi vremenima ljudi mogli podići novac koji su uštedjeli umjesto da, kaže, pozajmljuju novac po visokim kamatama. Štedni računi trenutno nude 4 posto godišnje kamate, što je standardna stopa za takvu vrstu računa u Indiji. Nema naknade za održavanje računa ili naplate za depozite i podizanje novca. “Neće se na taj način obogatiti”, kaže Banerjee, “no vjerojatno će jednog dana manje gladovati”. Swati Yashwant jedna je od 60.000 terenskih djelatnika koji zapravo nisu zaposleni u banci, ali dobivaju proviziju po svakoj transakciji.

Reserve Bank of India, središnja indijska banka, s programom terenskih djelatnika započela je prije pet godina. Nakon sporog početnog rasta, banka predviđa kako će broj do ožujka premašiti dvostruku vrijednost i dosegnuti 126.000 terenaca. Komercijalnim je bankama naložila da za svako selo s više od 2000 stanovnika odrede terenskog djelatnika, a svako je selo dodijelila određenoj banci. Za indijske banke ovo je razmjerno jeftin način za privlačenje novih korisnika. Iako je 70 posto stanovnika raspršeno u više od 600.000 sela, u čitavoj zemlji ima tek 33.500 bankovnih poslovnica. Terenski djelatnici poput Swati Yashwant otvorili su 74 milijuna bankovnih računa. “Ako se koristite tradicionalnim bankovnim sustavom s visokim naknadama, do tih ljudi nikad nećete doći”, kaže Jayant Singha, izvršni direktor Omidyar Network za Indiju, tvrtke koja se bavi filantropskim ulaganjima, a osnovao ju je Pierre Omidyar, osnivač eBaya. Swati Yashwant u Koladu već četiri mjeseca radi za State Bank, najveću indijsku banku.Dvije stotine i nešto dolara što u prosjeku mjesečno zaradi dobra je plaća za pojmove ruralne Indije jer se prosječna primanja kreću oko 65 dolara. Dok autobusom ili rikšom putuje u sela u blizini svojeg grada, Swati se suočava s raznim izazovima. U nekim udaljenim selima bežični priključak za internet često ne radi, česte redukcije struje otežavaju joj rad, a uređaj za snimanje otisaka prstiju ne uspijeva uvijek očitati otisak zato što poljoprivrednici imaju oštećene i žuljave prste.

Jednog je kišnog popodne strpljivo pokušavala snimiti otisak tridesetpetogodišnje zemljoradnice Rajashri Nakati. “Želim štedjeti”, rekla je Rajashri, majka petero djece. “Ako novac ostavim u kući, potrošit će se.” Swati je Rajashrine grube prste nekoliko puta prevlačila preko čitača i uzdisala kad bi prijenosno računalo zapištalo na svaki neuspjeli pokušaj, no na kraju je ipak uspjela. Taj snimak, prijavu na jednoj stranici i Rajashrinu fotografiju poslala je u središnji ured banke. Za dva dana račun je bio spreman i Rajashri je mogla položiti prvi iznos od 100 rupija ili otprilike 2 dolara. Ova vrsta bankarstva odraz je “štedljivih inovacija” po kojima je Indija u posljednjih nekoliko godina postala poznata, a radi se o pronalasku jeftinih rješenja za probleme razvoja. State Bank također kupuje solarne bankomate koje će postaviti u manjim gradovima. S obzirom na to kako se radi o malim svotama, iz State Bank javljaju da gube novac na većini računa koje otvaraju terenski djelatnici. No iako kažu kako je krajem kolovoza prosječno stanje računa bilo tek 160 rupija (3,30 dolara), prosjek se stalno povećava. Još se u ožujku radilo o tek 100 rupija. “Danas nam je to više oblik društvene odgovornosti”, kaže Krishna Kumar, menadžer State Bank. “No u sljedećih nekoliko godina bit će to značajan pomak.”

Vikas Bajaj; Neha Thirani doprinjela izvještaju iz Mumbaija

Online: Ljudski bankomati

Galerija slika o tijeku novca do ruralnih dijelova Indije: nytimes.com (pretraga “India teller”)

Autor: The New York Times
16. listopad 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close