Prema istraživavanju znanstvene agencije američke vlade United States Geological Survey (USGS) objavljenom u srijedu, Arktik pod svojom površinom krije i do petine potencijalnih svjetskih rezervi nafte i prirodnog plina.

Naftne kompanije već su duže vremena spekulirale o tome da Sjeverni pol sadrži značajne energetske resurse, te su utrošile milijarde dolara pokušavajući se domoći prava na eksploataciju. Kako se polarna kapa na Arktiku počela topiti, a novi izvori postali moguća stvarnost, počela je i utrka između nacija koje polažu pravo na Sjeverni pol. Nadmetanje u kojem sudjeluju i SAD, Rusija te Kanada za cilj ima kontrolu energetskih izvora. Rezultati posljednjeg istraživanja USGS-a zasigurno su još povećali uloge u igri. Olakšavajuća okolnost je to da razultati pokazuju da veći dio izvora nije pod samim Sjevernim polom, već su bliže obali, odnosno u regijama koje nisu predmet velikog spora među državama. “Zbog niza razloga mogućnosti eksploatiranja nafte i plina s Arktika postale su manje hipotetske nego što su do sada bile. Većina izvora nalazi se na kontinentalnim grebenima, u područjima koja su već proglašena državnim teritorijama”, rekao je Donald Gautier, glavni geolog u USGS-ovom istraživanju. Njihova analiza, rađena pune četiri godine, kaže da Arktik ima i do 90 milijardi barela dosad neotkrivenih rezervi, te 1,67 bilijuna kubičnih metara prirodnog plina. Prema sadašnjem stanju stvari u sektoru, te brojke predstavljaju 13 posto od ukupnih svjetskih rezervi nafte, te 30 posto od rezervi prirodnog plina. Ako se održi razina sadašnje potrošnje nafte od 86 milijuna barela na dan, nafta s Arktika bila bi dovoljna da cijele tri godine zadovoljava cjelokupnu svjetsku potražnju. Rezerve prirodnog plina su još veće i jednake su ukupnim potvrđenim ruskim rezervama plina. Na svijetu je sada 1,24 bilijuna barela potvrđenih rezervi nafte i 6,26 bilijuna kubičnih metara potvrđenih rezervi prirodnog plina. Dva područja Arktika posebno se izdvajaju. Jedno je obala Aljaske na kojoj je oko 30 milijardi barela nafte. Drugi sektor su dvije ruske provincije, odnosno Zapadnosibirski i bazen Istočni Barent, koji se nalazi razmeđu granica Rusije i Norveške. Gautier naglašava kako je Aljaska najpodgodnije mjesto za traženje nafte na Arktiku. Tamošnje organizacije za zaštitu okoliša protive se eksploataciji nafte na zaštićenim područjima, ali čini se kako gube bitku s krupnijim interesima. U prilog tome ide i činjenica da je američki predsjednik George Bush ukinuo odluke o zabrani eksploataciji energenata na zaštićenim područjima Aljaske. Time je zapravo samo formalizirao postojeće stanje stvari jer su naftne kompanije već počele s istraživanjima i pripremama za crpljenje nafte.