Amerikanci idu sve manje frizeru. To je zaključio najveći proizvođač preparata za profesionalne frizere L’Oréal. Jer kada se svaki novčić mora okrenuti tri puta prije nego što ga se potroši, prvi strada “luksuz”.

Poslovni rezultati L’Oréala zapravo uopće nisu loši: u prvom polugodištu je povećao promet za čitavih 7,1% na 8 milijardi i 650 milijuna eura tako da je još čak i učvrstio svoj položaj najvećeg proizvođača kozmetičkih proizvoda na našem planetu. Udio u svjetskom tržištu je povećao sa 15,7 na 16%. Ali dva su glavna razloga njegova neprestanog rasta: prvi jest da je kozmetika sve više svakidašnji pribor za osobnu higijenu. Takvim proizvođačima su u kriznim vremenima onda najveći konkurent “No-Name” proizvodi i L’Oréal nipošto nije od toga pošteđen. Drugi, mnogo važniji jest – Kina, Rusija i Latinska Amerika, odnosno globalno, svjetsko tržište odakle sve češće dolazi glavnina prihoda. Zato se tamo guraju svi proizvođači luksuza, i zato je logično da se nastavlja trend akvizicija i stvaranje velikih koncerna koja okupljaju čitav niz brendova kako bi se ta tržišta i osvojila. To vrijedi kako za L’Oréal koji je nedavno za 1,11 milijardu eura preuzeo kozmetički ogranak Yves Saint-Laurent Beauté, tako osobito za proizvođače proizvoda koji kod kupaca ostavljaju dojam da su imućni. Jer pravih bogatuna ipak nema toliko, a da bi se ostvarivali prometi koji se mjere u milijardama, i to znaju u svim koncernima koji se bave luksuzom. Konačno, onda bi ih i mnogo manje zanimala i konjuktura: “pravi” kupci luksuza pripadnici su srednje klase koji si žele priuštiti nešto “osobito”, da i ne spominjemo njihovu dječicu. A u teškim vremenima se onda ne kupuju najnovije krpice poznatih proizvođača. Francuski koncern PPR – poznatiji po markama kao što su Gucci, Yves Saint Laurent ili Bottega Veneta – za sada također slavi sjajne poslovne rezultate: u prvoj polovici godine mu je promet narastao za 11,8% i ostvario rast dobiti od čitavih 140%. Ali i njemu je pored luksuza sve važnije što ima 68,5% Pume i preko tog brenda, pristup mlađoj i manje imućnoj publici. Obratno, kada neki koncern tek ulazi u sektor “luksuza” u načelu ide mnogo teže i u krizi, postaje gotovo nemoguće ostvarivati dobit.
(DW)