Najmanje je 29 država u posljednjih nekoliko mjeseci zaustavilo izvoz hrane kako bi osigurali da će je njihovi stanovnici imati dovoljno i po cijenama koje si mogu priuštiti. Kada je riječ o riži, Indija, Vijetnam, Kina i 11 drugih zemalja ograničile su ili zabranile izvoz.
Petnaest zemalja, uključujući Pakistan i Boliviju, ograničilo je ili zaustavilo izvoz žita. Više od dvanaest ih je ograničilo izvoz kukuruza, dok je Kazahstan ograničio izvoz sjemenki kukuruza. Zbog ograničavanja izvoza, siromašne zemlje koje uvoze hranu teže si mogu priuštiti hranu koja im je potrebna. Zbog granica izvoza neki od najranjivijih ljudi oni koji žive od pomoći raznih agencija ostaju gladni. “Očito je da ova ograničenja na izvoz dodaju goriva na vatru rastućih cijena”, izjavio je Pascal Lamy, generalni direktor Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Ograničenja su tako dovela do toga da poljoprivrednici, trgovci i potrošači u cijelom svijetu gomilaju hranu. “Ljudi su u panici, pa kupuju sve više i više. Točnije, kupuju oni koji imaju novca”, izjavila je Conchinga Vasquez, trgovkinja rižom koja je jedno ne tako davno jutro sjedila među hrpama riže u svom velikom kiosku u Los Banosu na Filipinima, najvećim svjetskim uvoznicima riže. Njeni kupci uzimaju oko 3600 kilograma riže dnevno, dok su prije godinu dana kupovale oko 2500 kilograma. Nova ograničenja samo su akutni simptom kroničnog stanja. Dok se trgovina uslugama i proizvodima od 1980. utrostručila, trgovina hranom se, ako se brojke prilogode zbog inflacije, jedva povećala. Umjesto toga, hrana je već desetljećima zamršena zbrka restriktivnih pravila u obliku carina, normi i subvencija. Sada, kada je australska poljoprivreda osakaćena sušom, a Argentina pati od niza štrajkova i ostalih poremećaja, svijet sve više ovisi o malom broju zemalja poput Tajlanda, Brazila, Kanade i Sjedinjenih Država, koje još izvoze velike količine hrane. Nekada su Bangkoku lučki radnici naizmjenice podizali 55 kilograma teške vreće riže s pokretne trake i na glavama ih nosili do dizalica koje su vreće prebacile u skladište teretnog broda usmjerenog prema Filipinima. Veći dio milijuna tona riže koja svake godine napusti ovu luku slijedi istu, za leđa tešku rutinu. “Ovdje sam već 28 godina”, izjavio je pomoćni direktor luke Suchart Wuthiwaropas, dodavši kako je luka sada zaposlenija nego ikada prije. Moćni lobiji u bogatim zemljama diljem sjeverne hemisfere, od Japana preko zapadne Europe do SAD-a, već dugo štite poljoprivrednike na načine o kojima tvornički radnici iz Detroita mogu samo sanjati. Japanci štite svoju proizvodnju riže onemogućavajući uvoznoj riži da bude konkurentna. EU strogo ograničava uvoz govedine i peradi, a Poljska ide korak dalje zabranjujući i uvoz soje.
(The New York Times)
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Ovaj članak iz The New York Times-a je dio uobičajene politike SAD-a koja optužuje sve države koje ne dozvoljavaju apsolutno slobodni protok robe, ustvari uvoz američke robe bez ikakvih prepreka u sve države svijeta. Hrana je ustvari bitnije pitanje od nafte koja služi da odvuće pažnju svjetske javnosti od suštinskog pitanja a to je postupno i stalno pokoravanje država svijeta američkom profitu i to kroz plaćanje vrlo perfidnih oblika poreza i davanja za sjeme GMO usjeva koje američka politika gura svim državama koje najprije ucjeni financijski kao npr. Argentina ili jednostavno napadne kao Irak (naravno pod potpuno lažnim ili nepostojećim uzrokom). Iza svega stoji mali broj vrlo bogatih bankara i nekoliko kompanija kojima je moć upravljanja svijetom oduzela sva svojstva ljudskosti. A pohlepni i ne previše pametni političari su egzekutori takve politike, a takvih ima na žalost u svakoj državi. Pa i u našoj. Jer koji su stvarni ekonomski razlozi za potrese na tržištu hrane i energenata? Rat svjetskih razmjera ili katastrofa tipa pada meteora? Slušamo o panici koja navodno stvara dar mar na tržištu? Pa paniku se valjda može smiriti ispravnim informacijama. Ali nije cilj tih krugova smiriti paniku, nego naprotiv, što više loših vijesti to više panike, a to znači da cijene i dalje lete u nebo. Ljudi se ponašaju kao krdo stoke, kada ih preplašiš krene stampedo, a u tome strada svatko. Pa to se i želi da bude što manje sigurnih, neovisnih država i ljudi. Valjda svi trebamo biti podanici , jadni, siromašni i zaplašeni.
Uključite se u raspravu