Uragan Irene, koji je krajem kolovoza harao uz istočnu obalu Sjedinjenih Američkih država, znanstvenicima koji se bave uraganima priredio je poprilične neugodnosti. Morali su, naime, priznati da mogu procijeniti kojom će se putanjom uragan kretati, no da ne mogu precizno predvidjeti koje će biti jačine.

Dužnosnici Državnog centra za uragane tako su točno predvidjeli da će Irene pogoditi Sjevernu Karolinu i obalu, no pogrešno su pretpostavili da će nakon što prođe Bahame još ojačati. “Što se procjene jačine tiče, nismo nimalo napredovali”, kaže Frank Marks, ravnatelj ureda Državne uprave za oceanografiju i atmosferske prilike u Miamiju. Da biste mogli predvidjeti jačinu oluje, važno je znati detalje o njezinoj strukturi, to jest unutarnjoj organizaciji i kretanju koje utječe na jačanje i slabljenje energije, te primjenu podataka u preciznom računalnom modelu. Znanstvenici često precijene jačinu uragana, što često dovodi do pretjerane pripremljenosti, kao što je bio slučaj i s uraganom Irene, međutim ponekad je i podcijene, kao što se dogodilo s uraganom Charleyem 2004. godine. Marksov ured već tri godine radi na programu poboljšanja točnosti prognoziranja koji će trajati deset godina. Najvidljiviji dio programa elisnomlazni su zrakoplovi tipa P3, opremljeni Doppler radarskim sustavima koji strukturu oluje mapiraju u tri dimenzije, no većina se truda ulaže u izgradnju i poboljšanje brojčanih modela za simulaciju oluja i sastavljanje računalnog sustava koji podržava te modele. Istraživanje je već urodilo plodom i dovelo do prognoza jačine koje, iako još ne ostvaruju željenu točnost, preciznije predviđaju krajnji ishod. Podaci se ne prikupljaju samo zračnim Doppler radarom, već i spuštanjem sondi, koje prenose podatke o temperaturi, tlaku, vlažnosti i brzini vjetra te mjerenjem temperature mora i kretanja struja. Uprava je u oluje slala i bespilotne letjelice opremljene senzorima, no radarska mjerenja vjerojatno su najkorisnija jer oluju mogu snimiti od vrha do dna. Sonde koje se spuštaju u oluju prenose podatke samo s određenih točaka, a radari bilježe trodimenzionalnu strukturu oluje. Marks nije siguran kad će pokusne prognoze biti mjerodavne, no, kaže, “naši će podaci svake godine biti sve bolji”. “Uragane ne možemo spriječiti”, kaže, “već se samo možemo nadati da ćemo narod moći uspješnije upozoriti na njih.”

Henry Fountain