Pripovjedači su oduvijek imali poseban dar – oduvijek su političarima išli na živce jer je teško pomiriti višestruke istine književnosti sa samo jednom političkom istinom. Nedavno je Paul Auster, spisatelj s prebivalištem u Brooklynu za jedan turski dnevni list izjavio da odbija doći u Tursku zbog zatiranja slobode govora.
Rekao je da je spremnost Turske na ograničenje slobode tiska još jedan razlog za brigu, s obzirom da se više od sto novinara nalazi u zatvoru. Austerovo stajalište razbjesnilo je turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji ni trenutka nije oklijevao nazvati ga “potpunom neznalicom”. “Tko mari hoće li on doći ili neće?”, izjavio je. “Hoće li zbog toga Turska izgubiti na veličini?” Potom je kritizirao Austera zbog sudjelovanja na sajmu knjiga 2010. u Izraelu, gdje tisuće nevinih i dalje pate i umiru u pojasu Gaze. Auster je uzvratio demantijem: “Štogod premijer mislio o stanju u Izraelu, činjenica jest da se ondje sloboda govora poštuje te da u zatvorima nema spisatelja ni novinara”. Turski su mediji pomno popratili ovu debatu, ali skupina koja u cijeloj toj prepirki ima najviše na ulogu jest turska književna zajednica. Trebaju li književnici, umjetnici i akademici odbiti poziv iz dijelova svijeta u kojima je demokracija daleko od idealne? Je li odbijanje posjeta učinkovit oblik prosvjeda ili je bolje pojaviti se i uputiti kritiku na licu mjesta? Koji je pristup blagotvorniji za demokraciju, prosvjed protiv vlade ili povezivanje sa stanovnicima? Bila sam među tisućama ljudi koji su pošli na koncert benda U2 kad je on u rujnu 2010. po prvi puta u sklopu svoje svjetske turneje nastupio u Istanbulu. Kad je irski bend zapjevao pjesmu “Sunday Bloody Sunday” cijeli je stadion zatutnjao, pulsirajući energijom i osjećajem solidarnosti. Bio je to povijesni trenutak, s obzirom da je U2 odbijao doći u Tursku zbog kršenja ljudskih prava u prošlosti. A u tom je trenu 50.000 ljudi zajedno pjevalo, zajedno se sjećalo. Pogledala sam oko sebe i u polumraku proučavala lica koja su me okruživala – Turci, Kurdi, Aleviti, Suniti, Armenci, Židovi, mladi, stari, žene, muškarci, tradicionalni i kozmopolitski stanovnici Istanbula. Tursko građansko društvo udomljuje široku lepezu različitih glasova, a svi oni imaju koristi kada su izloženi umjetnicima iz drugačijih kultura.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu