Europska krize doći će do prekretnice 17. lipnja, kada se će u Francuskoj i Grčkoj održati parlamentarni izbori u kojima već sada vode političke snage koje pozivaju na nove načine rješavanja problema vezanih uz jedinstvenu europsku valutu. Socijalistička stranka francuskog predsjednika Françoisa Hollanda, koja će najvjerojatnije preuzeti kontrolu nad parlamentom nakon izbora zakazanih za 10. i 17. lipnja, zahtijeva uspostavu obveznica sa zajedničkim financijskim jamstvom članica euro zone kojima bi se pokušala okončati kriza.

Njemačka se opire tom planu, a kancelarka Angela Merkel ustraje na rezovima javne potrošnje kako bi se spasio euro. Naime, Angela Merkel u samoj Njemačkoj izložena je kritikama jer je uložila previše njemačkog novca u, kako to tamošnja javnost vidi, europske zemlje s lošim rukovodstvom. U Grčkoj koalicija stranaka s radikalne ljevice postavlja nove izazove pred vjerovnike jer prijeti prekidom plaćanja državnih dugova. Predvodnik te koalicije, stranka Syriza, želi ostati u euro zoni, ali istodobno prekinuti program štednje. Njihov je cilj primorati veliku trojku zajmodavaca (Europsku Komisiju, Europsku središnju banku i Međunarodni monetarni fond) da se vrate natrag za pregovarački stol. Syriza također traži opoziv mjera koje je spomenuta trojka nametnula, kao što su smanjenje minimalne plaće za 20 posto.Nova knjiga Thila Sarrazina, čija je oštra antimuslimanska kritika pod naslovom “Njemačka odustaje od same sebe” (Germany Is Abolishing Itself) prodana u 1,4 milijuna primjeraka, iznova huška njemačku javnost. Naime, njegov stav prema zajedničkoj valuti jasno je izražen u naslovu nove knjige: “Europi ne treba euro” (Europe Does Not Need the Euro). Sarrazin je 67godišnji otpadnik socijalnih demokrata i nekadašnji zaposlenik središnje banke, koji u novoj knjizi razlikuje sjeverne Europljane, za koje smatra da oprezno vode financije od južnjaka, čija je bezbrižna potrošnja i dovela do krize eura. Sarrazin tvrdi da uvođenjem eura prije deset godina ništa nije postignuto te nastavlja kako europske zemlje i dalje od Njemačke pokušavaju izvući novac zbog zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu i holokausta. Franz Vranitzky, bivši austrijski kancelar, pak, naglašava da su zemlje poput Austrije i Njemačke doživjele procvat nakon uvođenja eura. Rekao mi je kako je Austrija od uvođenja eura 1999. godine zaštićena od valutnih fluktuacija. Prije toga su izvoznici iz konkurentnih država poput Finske znali izgurati Austrijance iz igre s unosnih tržišta prekonoćnom devalvacijom državne valute.Njemačka gospodarska moć uglavnom izvire iz činjenice da ta država gotovo polovicu svojih izvoznih proizvoda prodaje euro zoni.

I ostali žele na taj način iskoristiti pogodnosti eura, uključujući i Poljsku, koja uživa najvišu stopu rasta u regiji i na korak je do pristupanja euro zoni. Vranitzky (75), također socijaldemokrat i nekadašnji bankar, smatra da se Sarrazin pri osmišljavanju svojih komentara vodi zahtjevima tržišta. “Vjerojatno dobiva puno pažnje od publike sklone populizmu, ksenofobiji i nacionalizmu”, kaže Vranitzky. On je uvjeren da su zajedničke europske obveznice itekako potrebne. “Nužno je nastaviti pregovarati o tome kako financirati države koje su mjere štednje pogurale u krizu”, objašnjava Vranitzky. Navod kako se od Njemačke još uvijek traži pokajanje za holokaust naziva “potpunom besmislicom”. No nisu svi spremni ostaviti prošlost iza sebe. Ponovno su Grci ti koji se razlikuju od svih ostalih. “Za nas je reparacija i dalje otvoreno pitanje”, kaže Theodoros Paraskevopoulos, ekonomist i glasnogovornik stranke Syriza. Tijekom Drugog svjetskog rata, Središnja banka okupirane Grčke bila je prisiljena izdavati zajmove nacističkoj Njemačkoj i fašističkoj Italiji. “Italija je vratila dugove, ali Njemačka je to odbila”, priča Paraskevopoulos. Prema riječima Hagena Fleischera, grčkog povjesničara pri Državnom sveučilištu Atene porijeklom iz Austrije, Grčka potražuje oko 5 milijardi eura, i to beskamatno. Grčki ljevičari žele prekinuti otplatu dugova velikoj trojci kako bi stanovništvo dobilo malo vremena za oporavak. Prema planu Syrize, tijekom trogodišnjeg moratorija čak bi se i isplate Grčkoj iz fonda za spas mogle značajno smanjiti jer se oko 90 posto te pomoći usmjerava u servisiranje duga. Ako nova grčka vlada pristane zadržati euro, obje strane morat će biti fleksibilnije, smatra Vranitzky. Da bi se okončala grčka drama, Grci će morati prihvatiti ograničenja, ali za jačanje gospodarstva potrebni su i novi poticaji. Financijski kolaps Grčke odrazio bi se na cijelu Europu te izložio ostale države u problemima kao i sam euro smrtnoj opasnosti. Nitko ne želi doznati što bi se doista u tom slučaju dogodilo.

Erhard Stackl je bivši glavni urednik bečkog lista Der Standard i autor knjige “1989. – Pad diktatura”

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com

Online: Rasprava

Za sudjelovanje u raspravi o ovoj temi i drugim temama iz ovog broja posjetite: nytimes.com/roomfordebate

Poslodavac prijetelj obitelji

Nova mjera države mogla bi promijeniti način na koji radimo – evo zašto

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju