Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Post-sovjetski prosvjedi pretvorili se u umjetnost

Autor: The New York Times
24. srpanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

U vrijeme dogovoreno za održavanje protuvladinog prosvjeda ovdje na trgu Yakub Kolas u glavnom gradu Bjelorusije, 13. srpnja, deseci policajaca spremno su čekali. Njihov zadatak bio je spriječiti prosvjed. No bilo im je teško razlučiti tko je od skejtera, mladih urbanih profesionalaca i namrgođenih bakica sudionik prosvjeda. Klupe u parku bile su prepune, zatim su se popunili i rubovi pločnika, ali aktivisti, koji su slijedili upute s jedne internetske stranice, zapravo nisu ništa radili.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Šesti “prosvjed pljeskanja” toga tjedna odustao je od pljeskanja. Umjesto toga u 20 sati svima su im zazvonili telefoni. I to je bio prosvjed. Dužnosnici koji su bili opremljeni video kamerama pažljivo su snimili lice svake osobe u parku te nekoliko prosvjednika strpali u autobuse dok su se oni žustro opirali. To je potaknula mnoga ozbiljna pitanja. Smijete li doista privesti neku osobu zato što joj je zazvonio mobitel? I kada ne možete razaznati tko prosvjeduje, je li to stvarno prosvjed?U mnogim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza ulična politika izgubila je na važnosti kako se politička oporba od nje udaljila. No, inovativni oblici prosvjeda pojavljuju se posvuda. Niti jedan od njih nije uspio privući veliki broj ljudi ili predstaviti ozbiljnu prijetnju vladajućoj eliti. Međutim, ti prosvjedi, koji se koriste društvenim medijima, privlače mlade ljude svojom slobodnom alternativom plakatima i izvikivanju parola koje je koristila prva generacija prosvjednika. Pokazuje se kako je sudionike ovih novih prosvjeda iznimno teško kazniti. U Rusiji imamo “plave kante”, aktiviste koji na automobile ili glave pričvršćuju plastične kantice za igranje na plaži u znak prosvjeda protiv prometnih povlastica koje uživaju vladini dužnosnici, a označene su plavim rotirajućim svjetlima na njihovim prometalima. U Azerbajdžanu, gdje prosvjednike inače uhićuju tako brzo da je samo okupljanje postalo gotovo nemoguće, od nikuda izniču malene skupine osoba s ručnim svjetiljkama koje zatim upriličuju borbe svjetlosnim mačevima ili izvode narodne plesove. U opuštenijoj političkoj atmosferi u Ukrajini, Femen, skupina mladih žena, prosvjeduje protiv problema kao što je reforma mirovinskog sustava ogoljivanjem grudi u javnosti. Jedna je žena uhićena u travnju jer je prišla spomeniku koji obilježava sjećanje na Drugi svjetski rat u glavnom ukrajinskom gradu Kijevu, te ondje, iznad vječne vatre ispekla jaja i kobasice.Sociolozi ove poteze nazivaju “aktivnostima nedoumice” jer prisiljavaju vlast da bira između dvije jednako neukusne radnje: da ne uradi ništa i dopusti nastavak takvih aktivnosti te riskira njihovu eskalaciju u značajan pokret ili da uvede stroge kazne za osobe koje sudjeluju u tim naizgled nevinim aktivnostima. Ovaj drugi izbor vrlo lako bi za posljedicu imao javnu osudu i bijes, kao što se dogodilo u Azerbajdžanu kad je vlada osudila takozvane magareće blogere na dvije godine zatvora ili kad su ruske vlasti podigle optužnicu protiv radikalne umjetničke skupine Voina, koja je najpoznatija po tome što je na jednom mostu u Sankt Petersburgu oslikala 64-metarski penis. Bjelorusija se odlučila za oštri odgovor.

U vrijeme dogovoreno za održavanje protuvladinog prosvjeda ovdje na trgu Yakub Kolas u glavnom gradu Bjelorusije, 13. srpnja, deseci policajaca spremno su čekali. Njihov zadatak bio je spriječiti prosvjed. No bilo im je teško razlučiti tko je od skejtera, mladih urbanih profesionalaca i namrgođenih bakica sudionik prosvjeda. Klupe u parku bile su prepune, zatim su se popunili i rubovi pločnika, ali aktivisti, koji su slijedili upute s jedne internetske stranice, zapravo nisu ništa radili.

Šesti “prosvjed pljeskanja” toga tjedna odustao je od pljeskanja. Umjesto toga u 20 sati svima su im zazvonili telefoni. I to je bio prosvjed. Dužnosnici koji su bili opremljeni video kamerama pažljivo su snimili lice svake osobe u parku te nekoliko prosvjednika strpali u autobuse dok su se oni žustro opirali. To je potaknula mnoga ozbiljna pitanja. Smijete li doista privesti neku osobu zato što joj je zazvonio mobitel? I kada ne možete razaznati tko prosvjeduje, je li to stvarno prosvjed?U mnogim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza ulična politika izgubila je na važnosti kako se politička oporba od nje udaljila. No, inovativni oblici prosvjeda pojavljuju se posvuda. Niti jedan od njih nije uspio privući veliki broj ljudi ili predstaviti ozbiljnu prijetnju vladajućoj eliti. Međutim, ti prosvjedi, koji se koriste društvenim medijima, privlače mlade ljude svojom slobodnom alternativom plakatima i izvikivanju parola koje je koristila prva generacija prosvjednika. Pokazuje se kako je sudionike ovih novih prosvjeda iznimno teško kazniti. U Rusiji imamo “plave kante”, aktiviste koji na automobile ili glave pričvršćuju plastične kantice za igranje na plaži u znak prosvjeda protiv prometnih povlastica koje uživaju vladini dužnosnici, a označene su plavim rotirajućim svjetlima na njihovim prometalima. U Azerbajdžanu, gdje prosvjednike inače uhićuju tako brzo da je samo okupljanje postalo gotovo nemoguće, od nikuda izniču malene skupine osoba s ručnim svjetiljkama koje zatim upriličuju borbe svjetlosnim mačevima ili izvode narodne plesove. U opuštenijoj političkoj atmosferi u Ukrajini, Femen, skupina mladih žena, prosvjeduje protiv problema kao što je reforma mirovinskog sustava ogoljivanjem grudi u javnosti. Jedna je žena uhićena u travnju jer je prišla spomeniku koji obilježava sjećanje na Drugi svjetski rat u glavnom ukrajinskom gradu Kijevu, te ondje, iznad vječne vatre ispekla jaja i kobasice.Sociolozi ove poteze nazivaju “aktivnostima nedoumice” jer prisiljavaju vlast da bira između dvije jednako neukusne radnje: da ne uradi ništa i dopusti nastavak takvih aktivnosti te riskira njihovu eskalaciju u značajan pokret ili da uvede stroge kazne za osobe koje sudjeluju u tim naizgled nevinim aktivnostima. Ovaj drugi izbor vrlo lako bi za posljedicu imao javnu osudu i bijes, kao što se dogodilo u Azerbajdžanu kad je vlada osudila takozvane magareće blogere na dvije godine zatvora ili kad su ruske vlasti podigle optužnicu protiv radikalne umjetničke skupine Voina, koja je najpoznatija po tome što je na jednom mostu u Sankt Petersburgu oslikala 64-metarski penis. Bjelorusija se odlučila za oštri odgovor.

Od lipnja, policija je privela 1830 osoba. Naime, tada je malena skupina aktivista koji žive u progonstvu otpočela s prosvjedima pljeskanja, ispričala nam je Tatjana Revjako, koja je član skupine boraca za ljudska prava Vjasna. Preko 500 osoba osuđeno je na zatvorsku kaznu od pet do petnaest dana, rekla je. Ovakva strogost izazvala je popriličan broj apsurdnih situacija. Jedna od osoba osuđena zbog sudjelovanja u prosvjedu pljeskanja toga dana bio je i 36godišnji Konstantin Kaplin, koji se na sudu usprotivio svjedočenju policijskog službenika, rekavši kako ni u kojem slučaju nije mogao pljeskati, s obzirom da ima samo jednu ruku. Glasnogovornik bjeloruskog ministarstva unutarnjih poslova Konstantin Shalkevich izjavio je, kako je sa stajališta policije, taktika prosvjednika potpuno nevažna. “Bilo da se radi o pljeskanju ili zvonjavi telefona, sve su te aktivnosti jednake”, rekao je. “Mi imamo moć i sredstva kojima jamčimo red i mir u Minsku, a taj mir namjeravamo očuvati. To je sve što imam reći.” Uhićenja su ohladila strasti. “Svi se boje”, rekao je jedan 27-godišnjak koji je s vremena na vrijeme prevlačio kariranu maramu preko lica. “Treba nam neka obuka da se naučimo riješiti straha.”Bjelorusiju trese financijska kriza, nastala djelomično zbog sovjetske politike predsjednika Aleksandra Lukašenka. Lukašenko je na vlasti još od 1994. godine, a svoju popularnost je pokušavao podići povećanjem plaća i omogućavanjem zajmova s niskim kamatnim stopama. No, to je dovelo do nagle devalvacije bjeloruskog rublja, pa su stanovnici počeli nagomilavati zalihe hrane i u redovima čekati da dođu do mjenjačnice, gdje će promijeniti domaću u stranu valutu. Međutim, ljeto je usporeno doba. Ljudi su se uglavnom povukli u svoje šumske kolibe. Prosvjedi pljeskanja nisu privukli mnogo sljedbenika, dijelom i zato što njihovi mladi organizatori ne nude nikakav lijek za sve veću gomilu društvenih problema, smatra Anatolij Lebedko, oporbeni vođa koji je proveo četiri mjeseca u zatvoru. “Ti mladi žele veće slobode, ali ovakvim prosvjedima neće pridobiti ljude koji rade u tvornicama traktora. Moramo iznaći odgovor na pitanje: što bismo trebali poduzeti?”

Ellen Barry

Autor: The New York Times
24. srpanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close