Posljednja je to preostala velika tajna klimatologije: Kako će se oblaci izmijeniti uslijed globalnog zatopljenja? Većina znanstvenika zastupa jedno od sljedeća dva mišljenja – ili da oblaci neće izvršiti nikakav učinak na globalno zatopljenje ili da će mu podosta pridonijeti. No zbog manjka neupitnih dokaza ima prostora za one koji misle drugačije. Klimatološki skeptici priznaju da će se zbog ispuštanja stakleničkih plinova naš planet zagrijati. Međutim, prema njihovim tvrdnjama, oblaci će se promijeniti na taj način da će poništiti očekivani porast temperature.

“Oblaci su nam uistinu najveća nejasnoća u cijeloj priči”, kaže Andrew E. Dessler, klimatolog pri teksaškom sveučilištu A&M u College Stationu. “Ako malo bolje poslušate vjerodostojne klimatološke skeptike, oni su doista cijeli svoj ulog stavili na oblake.” Richard S. Lindzen, profesor meteorologije na fakultetu Massachusetts Institute of Technology vodeći je zagovornik stajališta da bi nam se oblaci mogli pokazati spasiteljem. Zbog činjenice da je ugledan znanstvenik u svojemu području njegov utjecaj još je jači. Lindzen smatra da Zemlja nije naročito osjetljiva na stakleničke plinove upravo zbog činjenice što oblaci ublažavaju njihov učinak te tvrdi kako je utvrdio postojanje jednog vrlo specifičnog mehanizma. On, naime, misli da će na našemu planetu koji se zagrijava manja pokrivenost oblacima u tropskim područjima omogućiti da više topline ode u svemir, što će ublažiti temperaturni porast. “U javnosti se izlažu brojne panične teorije, ali one jednostavno nemaju smisla”, zaključuje. Prema Lindzenu svi se odnose kao da je zvijezda. Kada god se pojavi na konferencijama u institutu Haertland, vodećoj američkoj organizaciji koja okuplja klimatološke skeptike, dočeka ga gromoglasan pljesak. No šačica znanstvenika tvrdi da je on pošao korak dalje od bilo kakvog razumnog tumačenja dokaza te da time pruža opasan alibi za nedjelatnost.

Prirodni termostati
Oblaci doista imaju golem utjecaj na klimu. Energija koja pogoni život na Zemlji dolazi nam u obliku sunčeve svjetlosti. Da bi ostala na stabilnoj temperaturi, Zemlja vraća energiju koju prima natrag u svemir, prvenstveno u obliku topline. Oblaci služe usmjeravanju protoka energije u oba smjera. Općenito govoreći, dakle, oblaci hlade Zemlju. Gusti i niski oblaci najzaslužniji su za taj učinak jer reflektiraju sunčevu svjetlost natrag u svemir. No brojni visoki i rjeđi oblaci imaju upravo suprotan učinak jer propuštaju sunčevu svjetlost, ali istodobno blokiraju izlaz toplini.Čovječanstvo stvara zbrku u Zemljinoj toplinskoj ravnoteži ispuštanjem stakleničkih plinova koji također preprječuju put toplini koja pokušava izaći. No do točne prognoze o zagrijavanju planeta teško je doći ponajviše zbog pitanja kako će oblaci reagirati. Znanstvenici tvrde da će količina vodene pare u atmosferi rasti zajedno s rastom temperature. No to nam ne govori ništa o vrsti i lokaciji oblaka koji će se kondenzirati iz te povećane količine vodene pare.Najsofisticiraniji računalni programi došli su do istog općenitog zaključka – nije izgledno da će se oblaci dovoljno promijeniti te poništiti glavninu zatopljenja uzrokovanog ljudskim djelovanjem. Neki predviđaju da bi oblaci čak mogli značajno pojačati trend zatopljenja putem nekoliko mehanizama, uključujući i smanjenje broja niskih oblaka koji reflektiraju velike količine sunčeve svjetlosti natrag u svemir. Ostale računalne analize, pak, predviđaju njihov neutralan učinak.Glavni cilj klimatologije jest poboljšati način na koji su oblaci predstavljeni u računalnim analizama, a podaci najvažniji za to dolaze s brdašca u ruralnom području Oklahome, pored grada Lamonta, gdje američko ministarstvo za energiju ima najveću ustanovu za praćenje ponašanja oblaka. I sateliti nam šalju sve kvalitetnije podatke pa se teorije o atmosferi poboljšavaju. “Osjećam da smo na putu prema puno kvalitetnijem radu”, kaže Anthony D. Del Genio, znanstvenik u Nasi.

Teorija o odljevu topline
Lindzen se slaže da je ugljikov dioksid staklenički plin i naziva osobe koje osporavaju tu tvrdnju “blesanima”. Slaže se i da se količina tog plina povećava uslijed ljudskog djelovanja te da će zbog toga klima na planetu postati toplija. No već više od deset godina, Lindzen tvrdi da će, kada se površinska temperatura poveća, iz stupova vlažnog zraka koji se uzdižu u tropskim predjelima početi više kišiti, odnosno da će se oni početi oslobađati vlage, zbog čega će se manje toga moći odbaciti u obliku leda, koji formira ciruse, rijetke, visoke oblake. Baš kao i staklenički plinovi, cirusi također pridonose zatopljenju Zemlje, pa bi smanjenje njihovog broja suzbilo učinke povećanja količine stakleničkih plinova.Lindzen ovaj mehanizam naziva “iris učinkom”, prema irisu, odnosno šarenici oka koja se noću širi kako bi propustila više svjetlosti. Zemljina “šarenica”, tj. visoki oblaci isto bi se tako otvorili i propustili više topline van. Kada je Lindzen 2001. godine objavio članak u kojemu je predstavio ovu teoriju, kao dokaz je priložio satelitske snimke područja iznad Tihog oceana. No ostali znanstvenici ustvrdili su da su metode koje je koristio bile manjkave te da njegova teorija pretpostavlja određene stvari koje nisu dosljedne poznatim činjenicama.

Rizici čekanja
Danas većina znanstvenika smatra Lindzenovu teoriju osporenom. On se s time ne slaže, ali svejedno ima problema s njezinim dokazivanjem u znanstvenoj literaturi. Lindzen tvrdi da su ostali znanstvenici odlučni u namjeri da potisnu drugačija razmišljanja te da zato tvrde kako on pogrešno tumači radove drugih znanstvenika. “Ako sam u pravu, uštedjeli bismo dosta novca” izbjegavanjem mjera za ograničenje emisija stakleničkih plinova, kaže Lindzen. “Ako sam u krivu, to će se pokazati za pedesetak godina pa ćemo tada moći poduzeti nešto po tom pitanju.” No ostali znanstvenici tomu se suprotstavljaju i tvrde da nagon društva za čekanjem samo pojačava rizik.Mnogi Lindzenovi kolege s MIT-jevog odsjeka za atmosferske znanosti kritični su prema njegovoj teoriji. “Čak i kad ne bi bilo političkih implikacija, jednostavno mi se čini istinski neprofesionalnim i neodgovornim sagledati sve ovo i samo kazati: Sigurno smo da to nije problem”, kaže Kerry A. Emanuel, također s MITja. “Velik je to rizik, rizik za cijelu ljudsku civilizaciju.”

Justin Gillis

Budućnost uz AI

Kako AI mijenja tržište rada i hoće li AI vještine biti novi kriterij u zapošljavanju?

Digitalna revolucija

Domaća aplikacija koja olakšava svakodnevno upravljanje novcem