U najkriznijim zemljama Europe – Irskoj, Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj – stopa nezaposlenosti i dalje je vrlo visoka te se kreće od 15 do 25 posto. Unatoč sporom i postupnom oporavku, stopa nezaposlenosti u Americi i dalje je viša od 8 posto. No oni sretnici koji imaju posao, a osobito Amerikanci, uglavnom se žale na prezaposlenost. “To je glavni odgovor kad nekoga pitaš kako je: Zaposleno. Jako zaposleno. U ludilu od posla”, piše Tim Kreider za Times.

Sve smo si te aktivnosti sami nametnuli, ističe Kreider, jer ljudi rade prekovremeno i nakrcaju si raspored i nakon posla, a onda djecu tjeraju da sudjeluju u izvanškolskim i sportskim aktivnostima. Kreider sebe naziva “najljenijom ambicioznom osobom koju poznajem” i kaže da mu nerad koristi. Opuštanje mu omogućuje da ostvari neočekivane veze te da stekne inspiraciju za pravi rad, piše, kao što je Arhimed doživio “eureku” u kadi ili kao što se Newtonu dogodilo kad mu je pala jabuka. No Amerikanci su programirani za to da se motor stalno vrti, a Kreider za to krivi puritance: “Puritanci su posao pretvorili u vrlinu te očito zaboravili da je Bog rad stvorio kao kaznu.” Rezultati niza istraživanja objavljeni lani u Journal of Experimental Social Psychology potvrdili su navedenu vezu, gotovo 400 godina nakon što su strogi engleski protestanti došli na obale Novog svijeta, piše Matthew Hudson za Times. U jednom istraživanju američki i kanadski studenti angažirali su ispitanike da dešifriraju anagrame te otkrili da ispitanici uspješnije rješavaju kad im je na pameti spasenje. “Radili su napornije”, piše Hutson. Njihov mentalni sklop slijedi nauk Martina Luthera i Johna Calvina, koji su smatrali da je uspjeh znak spasenja te da naporan rad i dobra djela nose nagrade na ovom i onom svijetu. “Stav protestanata prema radu vjerojatno utječe na odnos Amerikanaca prema kolegama”, dodaje Hutson. “Protestanti, a ne katolici, manje su osjetljivi na tuđe osjećaje kad ih se podsjeti na posao, što možda upućuje na sklonost osuđivanju prisnosti kao neproduktivne i neprofesionalne pojave.” No iako žilavi Amerikanci cijene osobe s izraženom radnom etikom, mnogi imaju podijeljen stav prema radu, a glavna motivacija za očuvanje radnog mjesta jest plaća koja ih hrani. “Većina nas posao neizbježno smatra sredstvom za nešto drugo”, piše Gary Gutting za Times. “On nam omogućuje sredstva za život, ali ne čini život.” Svrha rada, kaže Gutting, jest, kako je Aristotel rekao, “uživati u odmoru jer o njemu ovisi sreća”. Stvar je u tome da se vrijeme za odmor mora dobro iskoristiti, kao što Aristotel ponovno kaže, “jer je produktivnost sama sebi svrha”. Na nama je kako ćemo taj cilj ispuniti: nabijanjem nogometne lopte, ležanjem u vrtnoj ljuljački ili crtanjem pejzaža. “Poanta je u tome što takve aktivnosti, naročito kad ih dijelimo s drugima, stvaraju kvalitetan život”, piše Gutting. “Glavni bi nam cilj trebao biti odmor, a ne rad.”

Tom Brady

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com