Iza živahnog žutog pročelja zdanja u kojemu se nalazi ministarstvo financija ove države, a u kojemu vijesti ovih dana i nisu tako vesele, pečenjarnica Joaquima Marçala na obali otvorena je za sve klijente svih sedam dana u tjednu. Nije to bilo tako davno kada si je Marçalo mogao priuštiti jednom tjedno zatvoriti svoj restoran Coffer, kada si je mogao priuštiti 12, a ne samo 8 zaposlenika, kada mu je dnevni promet iznosio 2000, a ne 1000 dolara.

Tada je također plaćao taksu od samo 6, a ne 23 posto na struju i plin, nije bilo otkaza u javnim službama i nije se govorilo o štednji na razini cijele države. Uz slijeganje ramenima, Marçalo zaključuje: “Mogli smo i gore proći.” Ova trezvena procjena doima se kao prikladan sažetak pristupa ove države krizi eura, koja je prošlog proljeća gurnula maleni Portugal u paket spasa vrijedan 96 milijardi dolara i nadasve bolan program štednje. Najoptimističnije prognoze govore o gospodarskom padu od 3 posto u ovoj godini, nakon pada od 1,5 posto u 2011. Stopa nezaposlenosti iznosi 14,9 posto i na najvišoj je razini u posljednjih deset godina, a više od 30 posto mladih također je nezaposleno. No neki analitičari smatraju da vlada podcjenjuje stopu nezaposlenosti, osobito među mladima te tvrde da je ona bliža 40 ili 45 posto. Bolnice se zatvaraju. Državne naknade, plaće u javnom sektoru i mirovine se smanjuju.Uvode se novi i povisuju stari porezi. Vlada je prodala udio u državnoj elektroenergetskoj tvrtki jednoj kineskoj državnoj korporaciji. U Grčkoj su mjere štednje izazvale bijes na ulicama Atene i uzrokovale uspon političkog ekstremizma. A zbog krize u Francuskoj konzervativac Nicolas Sarkozy nije reizabran za predsjednika. No u Portugalu, gdje vlada poslušno provodi proračunske rezove, povećanja poreza i blaži zakon o radu kojega zahtijevaju međunarodni vjerovnici, to jest takozvana velika trojka koju čine Europska komisija, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond, nije bilo prosvjeda. “Mi Portugalci smo blag narod”, kaže Marçalo. “Nemamo naviku izlaziti na ulice.”

Navedena trojka nedavno je pohvalila prošlogodišnji uspjeh Portugala glede rezanja proračunskog deficita na 4,2 posto bruto domaćeg proizvoda s čak 10,2 posto 2009. Uz rekordan rast izvoza u 2011., portugalska trgovinska bilanca također se poboljšala. Iako neki oporbeni vođe i sindikati pozivaju na usporavanje proračunskih rezova, rijetki tvrde kako ove promjene nisu nužne. Ne osporavaju ni hitnost nastojanja vezanih uz poboljšanje konkurentnosti. No u tvrtki TemaHome, koja se proizvodnjom namještaja bavi još od 1981., godišnja količina prodaje se sunovratila. Prije pet godine prodali su robe u vrijednosti od 18,5 milijuna dolara, s tim da je 70 posto toga činio izvoz. Prošle godine prodaja im je pala na 10 milijuna dolara. U pogonu u Tomaru radilo je 160 ljudi, dok danas imaju samo 105 zaposlenika.Iako se državni proračunski deficit smanjuje, javni dug kao postotak BDPa i dalje raste zbog stezanja gospodarstva. S obzirom da se stopa dobiti od obveznica mjeri u dvoznamenkastim brojkama, čak se priča i o drugom paketu spasa. Ekonomisti tvrde da trenutno izgledi za rast nisu veliki, naročito zbog činjenice da je razina obrazovanosti pučanstva puno niža nego u ostatku Europske unije. Bilo je mirnih prosvjeda zaposlenika u javnim službama i zaposlenih u tvrtkama, a organizirana su i dva opća štrajka. “Kažu da nam treba generalno čišćenje državnih računa”, kaže Rogério Silva, glavni tajnik federacije proizvodnih sindikata Fiequimetal. “Mi se protivimo takvim mjerama jer one sprečavaju gospodarski rast.” Dodaje da ga uzrujava opći “pasivni stav”, kojega naziva “tipično portugalskim”.

Scott Sayare