Vođe zapadnih država, poput predsjednika Baracka Obame, nuklearnu su energiju smatrali rješenjem za globalno zatopljenje i sigurnim izvornom električne energije koji će bez štetnih plinova smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima.

No katastrofa koja je zadesila Japan promijenila je takav stav. Stručnjaci za energetiku glavnih industrijskih sila Zapada počeli su sumnjati u širenje nuklearnog programa. Međutim, u zemljama u razvoju koje čeznu za energijom kriza s japanskim reaktorima neće uzdrmati računicu. Iako su svjesni velikog problema sigurnosti, Kina i Indija tvrde da zbog znatnog manjka energije nemaju drugog izbora nego nastaviti ulagati u nuklearnu energiju. “Naša zemlja gladuje za energijom”, izjavio je Srikumar Banerjee, ravnatelj Indijske komisije za atomsku energiju, na sastanku održanom 13. ožujka u Mumbaiju. Gotovo 40 posto od ukupno 1,2 milijarde stanovnika Indije nema stalan pristup električnoj energiji, kaže Banerjee. “Za nas je neophodno da energiju i dalje proizvodimo.” U Kini se razvijaju najambiciozniji planovi za širenje proizvodnje nuklearne energije, a ministar okolišta Lijun Zhang rekao je da stanje u Japanu neće omesti nuklearni razvoj Kine.

Američku je nuklearnu industriju paralizirala nesreća na Otoku tri milje 1979. godine, a prije nesreće u Japanu spremala se za novi početak. Iako se nisu uspjeli usuglasiti oko svih drugih aspekata energetske politike, Obama i Kongres bili su se složili da je nuklearna industrija pouzdan izvor energije koji će usporiti klimatske promjene. Obama je čak bio zatražio desetke milijardi dolara državnog jamstva za gradnju novih nuklearnih pogona. No, danas je to sve vrlo upitno.

Kina i Indija predvode val širenja nuklearnog programa, a prate ih mnoge druge države u Aziji, istočnoj Europi te na Bliskom istoku u želji da doskoče visokim cijenama fosilnih goriva i globalnom zatopljenju. Stoga bi se, prema izvješću Svjetske nuklearne organizacije, današnja brojka od 443 nuklearna reaktora u sljedećih 15 godina mogla i više nego udvostručiti. No to ne znači da Indijci i Kinezi nisu svjesni rizika koji nuklearna energija nosi. Indijski premijer Manmohan Singh izjavio je 14. ožujka da će indijsko Ministarstvo atomske energije revidirati sustave sigurnosti u svim indijskim nuklearnim elektranama, “a pogotovo imajući u vidu da elektrane moraju izdržati prirodne katastrofe većih razmjera, kao što su tsunamiji i potresi”. Tijekom političkog skupa koji je 13. ožujka održan u Pekingu Zhenzhua Xie, potpredsjednik Državne komisije za razvoj i reforme, izjavio je: “Svakako ćemo pooštriti mjere nuklearne sigurnosti i praćenja nuklearnih elektrana.” U kineskim nuklearnim elektranama aktivno je 11 reaktora, a u planu je gradnja 10 novih reaktora godišnje u sljedećih deset godina. Usto, potrošnja električne energije u Kini i dalje raste 12 posto godišnje. U Indiji je 20 nuklearnih reaktora u pogonu, a uložit će se još 150 milijardi dolara u gradnju desetaka novih reaktora diljem zemlje. Indijci smatraju da će im nuklearna energija do 2050. godine pokriti oko četvrtinu ukupne potrebe za električnom energijom, što će biti desetak puta više nego sad. Tri glavne svjetske energetske grane, proizvodnja ugljena, nafte i nuklearne energije, samo su u posljednjih godinu dana doživjele zastrašujuće nesreće. Eksplozija u rudniku ugljena Upper Big Branch u Zapadnoj Virginiji, eksplozija bušotine Deepwater Horizon i izlijevanje nafte u Meksičkom zaljevu te nuklearna kriza u Japanu dodatno su naglasile koliko su zapravo uobičajene metode proizvodnje energije opasne.

“Nije moguće zaštititi okoliš na temelju postojeće tehnologije bez značajnijeg oslanjanja na nuklearnu energiju”, izjavio je Jason Grumet, predsjednik Centra za politiku dvostranačja u Washingtonu te savjetnik za energetiku i klimatske promjene tijekom Obamine kampanje 2008. godine. “Još je rano za ozbiljnije zaključke o tome što se dogodilo u Japanu i o važnosti tih događaja za Sjedinjene Američke Države. No, o sigurnosti nuklearne energije svakako će se uvelike raspravljati u sljedećih nekoliko mjeseci. Svijet zapravo funkcionira na temelju relativnog rizika”, dodaje Grumet, spominjući brojne katastrofe u rudarskoj, naftnoj i nuklearnoj industriji. “Ova je nesreća u svakom slučaju ugrozila potporu organizacija za zaštitu okoliša nuklea rnom programu u sklopu šire politike za energetiku i klimatske uvjete.”

Zabrinutost o šteti koju potresi mogu nanijeti nuklearnim elektranama već dugo postoji, a sad bi se moglo povući i pitanje tsunamija i reaktora na obalnom području. Walt Patterson, suradnik Kraljevskog instituta za međunarodne poslove Chattam House u Londonu, predviđa da će problemi s japanskim nuklearkama pozornost skrenuti s gospodarske održivosti atomske energije na pitanja sigurnosti. “Pitanje sigurnosti palo je na dno liste”, kaže Patterson. “Ovaj će ga događaj sigurno vratiti među glavne prioritete.” Njemačka kancelarka Angela Merkel 15. ožujka privremeno je zatvorila svih sedam njemačkih nuklearki koje su sagrađene prije 1980. godine dok se ne revidira status sigurnosti. Švicarska je 14. ožujka obustavila projekt gradnje novih elektrana i zamjene postojećih. Švicarska ministrica energetike Doris Leuthard pritom je izjavila da “su sigurnost i dobrobit stanovništva glavni prioritet”. Međutim, Italija, Rusija i Češka objavile su da neće mijenjati energetsku politiku. Zemlje Bliskog istoka natjecale su se u izgradnji nuklearnih carstava jer je zbog porasta broja stanovnika rasla i potreba za energijom, a u iranskom se gradu Bushehru nastavila gradnja nuklearne elektrane. U ambicijama predvode Ujedinjeni Arapski Emirati koji će u gradu Braki u Perzijskom zaljevu do 2017. godine sagraditi četiri nove elektrane koje će do 2020. godine proizvoditi četvrtinu potrebnih zaliha energije. Emirates Nuclear Energy Corporation, tvrtka zadužena za razvoj projekta, “pomno prati situaciju u Japanu”, kako je 14. ožujka izjavio glasnogovornik korporacije. Abu Dhabi, jedan od emirata, odabrao je Braku za lokaciju gradnje jer se nalazi u blizini vode i postojeće dalekovodne mreže, daleko od naseljenih područja i na seizmički stabilnom terenu.

S obzirom da je Perzijski zaljev zatvoren morski prostor, izvođači radova smatraju da je mogućnost pojave tsunamija nakon potresa vrlo mala. Za razliku od Brake, iranska se nuklearka u Bushreru, gradu koji se također nalazi u Perzijskom zaljevu, nalazi na seizmički nestabilnijem prostoru, zbog čega su borci za zaštitu okoliša vrlo zabrinuti. Da iz nje iscuri radioaktivni materijal, zbog zaljevskih bi struja vrlo brzo došao do bogatih emirata kao što su Dubai i Abu Dhabi. Iz tamošnje je nuklearke u veljači povučeno nuklearno gorivo nakon što je reaktor zaražen računalnim virusom. Jordan, Kuvajt, Katar, Bahrein i Egipat također sve više razmišljaju o nuklearnoj energiji, a čak i naftom bogata Saudijska Arabija koketira s idejom o izgradnji grada na nuklearni pogon. Mnoge bi se gradile na područjima u kojima potresi nisu tipični, iako Jordanci svoju nuklearku planiraju graditi u Aqabi, luci na Crvenom moru koja leži na većem tektonskom rasjedu . Turska je 14. ožujka najav ila da će nastaviti s planom izgradnje dviju nuklearnih elektrana, a u jednoj će se možda koristiti japanska nuklearna tehnologija koju proizvode Tokyo Electric Power Company i Toshiba. Tursku, pak, presijecaju brojni geološki rasjedi. Kontroverza prati indijski nuklearni projekt na zapadnoj obali sjeverno od Goe, važnog turističkog odredišta, a zamišljen je kao najveći svjetski kompleks nuklearne energije. No, analitičari u Indiji tvrde da japanska kriza neće dovesti do javnih prosvjeda protiv gradnje jer je potražnja za energijom golema. “Ako je ranije jedan posto stanovništva bio protiv nuklearne energije, ovime je brojka porasla na najviše dva posto”, kaže G. Balachandran, savjetnik s Instituta za istraživanja i analize obrane, organizacije sa sjedištem u New Delhiju. “Nisam zabrinut da bi se oko ovoga mogao stvoriti neki opozicijski pokret.”

Heather Timmons i Vikas Bajaj

Razvojna strategija

Nova faza elektrifikacije i inteligentne vožnje usmjerena je na europske ceste

Intervju

Kabeli su postali strateška osnova energetske i digitalne budućnosti Europe

Vikas Bajaj izvještava iz Mumbaija u Indiji. Izvještaju doprinijeli Keith Bradsher iz Hong Konga, Liz Alderman iz Pariza i Judy Dempsey iz Frankfurta