Dolazi srpanj, a svijetu se predstavlja najnoviji iPhone te stvara val šoka zbog zastarjelosti. Kad sagledamo posljedice kaosa koji je zavladao prošli tjedan prilikom prvog dana prednarudžbi, a koji je navodno izazvao veliki kvar na računalima, vrijedi razmisliti o ciklusu novih proizvoda i vrlo kratkom poluživotu rabljene elektronike.

Postoji nešto grozničavo u žurbi za najnovijim, nešto gotovo opsesivno u načinu na koji ti predmeti oblikuju naše želje. Rijetko se postavlja pitanje treba li mi novi telefon? Gotovo uvijek pitanje je, želim li novi telefon? Vrlo malo predmeta na cijeloj planeti dalje su od prirode, na primjer kamena ili kukca, nego pametni telefon sačinjen od stakla i nehrđajućeg čelika. A opet, materijali od kojih su izrađeni izvedeni su iz prirode, iz izvora preobrađenih u dugom lancu proizvodnog procesa, tek nekolicina kojih (osim pakiranja) se reciklira. Gotovo svi kupci novog iPhonea 4 zamijenit će njime stari mobitel, što podrazumijeva kaskadu odbačenih uređaja. Neki od njih doći će u ruke drugim korisnicima, neki će se reciklirati, neki odložiti na primjeren način, a neki će jednostavno biti bačeni u smeće. Koliko ste mobitela dosad posjedovali? Odgovor ovisi o vašoj dobi i tehničkoj pismenosti. No, ako koristite mobitele od sredine 1990ih, kao i većina nas, odgovor je vjerojatno desetak ili više. A tempo promjene, vrhunac koje je ugrađena funkcionalnost pametnih telefona, još je u porastu, što vjerojatno znači da će se mobiteli zamjenjivati još brže nego prije. Nismo imuni na želju za najnovijim tehnološkim uređajima ili zavodljivost sjajno dizajniranog proizvoda, čak ni na nedostižnu potragu za jasnoćom poziva. No, unaprijed se radujemo danu kad će se novi mobiteli proizvoditi od starih, a cijena zastarjelosti neće biti tako visoka.