Predsjednik Obama i njegovi savjetnici trenutno su usred proučavanja nuklearnog naoružanja i planova za nuklearni rat, koje dođe na red jednom u deset godina. Zbog strateških i proračunskih razloga moraju smanjiti broj oružja u pripravnosti i oružje u zalihama. Ako se Amerika može sama odučiti od vlastite ovisnosti, bit će sigurnija i s više kredibiliteta raditi na obuzdavanju nuklearnih ambicija Irana, Sjeverne Koreje i drugih.

Dvadeset godina nakon završetka hladnog rata Sjedinjene Američke Države i dalje u pripravnosti ima 1790 komada nuklearnog oružja, a u zalihama još 2800. U analizi nuklearnog programa 2002. godine predsjednik George W. Bush izjavio je da nuklearno oružje igra “ključnu” ulogu u obrani SAD-a i njegovih saveznika pred naoružanim neprijateljima te da će možda biti potrebno za obranu i kažnjavanje neprijatelja koji se koriste kemijskim, biološkim ili standardnim oružjem. U svojoj analizi 2010. godine predsjednik Obama sveo je važnost nuklearnog oružja na “temeljnu ulogu”. Isključio je mogućnost uporabe nuklearnog oružja protiv zemalja koje nemaju nuklearnog naoružanja, čak i ako Ameriku napadnu nestandardnim oružjem. Danas se Obama mora odvažiti na praktične odluke u provođenju svoje strategije. Prvi je korak poduzeo 2010. godine kad je s Moskvom potpisao sporazum nazvan “Novi početak”, kojemu je cilj da obje države do veljače 2018. smanje broj pripravnog nuklearnog oružja dalekog dometa sa 2200 na 1550 komada. Međutim, taj sporazum slijedi isti uzorak kao i svi sporazumi o naoružanju tijekom i nakon hladnog rata. Sporazum, tako, uopće ne spominje otprilike 11.000 komada nuklearnog oružja koje obje strane drže u zalihama niti 500 američkih strogo čuvanih projektila kratkog dometa i 3000 ruskih projektila, koji nisu toliko zaštićeni od moguće krađe. Obama mora krenuti u oštrija smanjenja u sve tri kategorije. Što se tiče strateškog oružja u pripravnosti, Pentagon i službe državne sigurnosti pripremili su mogućnosti za novi krug pregovora s Rusima – nova granica od 1000 do 1100 bojnih glava, 700 do 800 ili 300 do 400. Čak je i najmanja brojka veća od onoga što posjeduje bilo koji potencijalni neprijatelj osim Rusije.

Kina u svojem posjedu ima oko 240 do 300 komada nuklearnog oružja, no stručnjaci tvrde da bi tek pedesetak moglo pogoditi SAD. Pakistan ih ima devedesetak, a sve je usmjereno prema Indiji, Sjeverna Koreja ima desetak komada oružja, koje SAD ne može ugroziti. Mnogi stručnjaci smatraju da bi SAD lako mogao smanjiti broj bojnih glava na 1000, i onih u pripravnosti i onih u zalihama, a da se državna sigurnost ne ugrozi. Mi se s time slažemo. Washington i Moskva pristali su na drugi krug pregovora, no umiješala se politika s obiju strana. Upravo ove dvije države moraju pokrenuti stvari. Novi će se sporazum dovršiti tek za nekoliko godina pa bi Obama morao odmah krenuti u ispunjenje dogovorenoga u sporazumu Novi početak te Ruse navesti da isto tako postupe. Obje države moraju što prije uništiti sve taktičko nuklearno oružje, koje niti jedan zapovjednik ne bi iskoristio na bojnom polju. I SAD i Rusija imaju otprilike 1000 komada oružja koje je spremno za uporabu u svakom trenutku. Obama bi trebao smanjiti broj komada iz žurne pripravnosti te isto tražiti i od Rusa. Izgledno je da će SAD u sljedećih 20 godina potrošiti milijarde dolara na modernizaciju i zamjenu zastarjelih sustava za dopremanje nuklearnog oružja – podmornica, međukontinentalnih balističkih projektila i bombardera. Ako se opseg naoružanja smanji, prenapuhani bi se proračun smanjio, a sredstva preusmjerila ondje gdje je potrebnije. “Revizija primjene nuklearnog naoružanja” možda se čini tajnovitom, a kontrola oružja ponekad zvuči kao zastarjela riječ iz hladnog rata. No nije tako. Ovo je prilika da predsjednik Obama preoblikuje svijet nakon hladnog rata i uvede sigurnost u njegovu srž. Prilika koju mora iskoristiti.