Prije dvadeset godina gotovo da uopće nije bio pasa u Pekingu, a onih nekoliko koji jesu postojali s vremenom su vjerojatno završili na tanjuru.

Čak se i danas ovdje mogu naći jela od psećeg mesa. No puno su češće trgovine za njegu pasa, internetske stranice posvećene psima, pseće društvene mreže i bazeni za pse. Vlasti procjenjuju da u Pekingu ima 900.000 pasa te da im se broj svake godine poveća za 10 posto. To su, naime, samo registrirani psi, a smatra se da ih neslužbeno ima još nekoliko tisuća. Ovakav je razvoj, u neku ruku, priča o modernoj Kini. Prije mnogo stoljeća kineska je elita držala pse kao ljubimce: pekinezeri se spominju već u osmom stoljeću kad su postali dvorski psi kineskih vladara. Kad bi tko ukrao pekinezera, car bi lopova dao ubiti. No u vrijeme komunizma psi su od prijatelja postali čuvari ljudi, životinja i glavno jelo. Zbog ideologijske dogme i nužde u teškim vremenima koja su zadesila Kinu psi su postali buržujski luksuz. Nakon što su se počeli pojavljivati u pekinškim domovima, vlada je 1983. godine donijela odredbu da psi i još sedam vrsta životinja, uključujući svinje i patke, ne smiju boraviti u gradu. Sve je to promijenila kineska gospodarska renesansa. “Ljudi su nastojali poboljšati životni standard i nisu znali ništa o odgoju pasa”, kaže Han Qiu, vlasnik psa iz Pekinga. “No s poboljšanjem gospodarstva stavovi su se promijenili.”

Mnogi tvrdi da je kineska politika jednog djeteta potaknula želju za psima jer djeci koja su jedinci pružaju društvo, a kad djeca odrastu i odu od kuće, ispune prazninu koja iza njih ostane. Vrlo cijenjene pasmine postale su kineski ekvivalent vožnji Lamborghinija do trgovina u četvrti. O jednoj ženi iz Xi’ana, grada zapadno od Pekinga, naveliko se prošle godine pisalo jer je psa platila četiri milijuna renminbija (oko 600.000 dolara) te ga kući odvela u povorci od 30 Mercedesa. Čini se da je odanost vlasnika pasa smekšala i srca gradskih vlasti. Godine 1994. Peking je ublažio politiku zabrane držanja pasa i uveo zakon o “vrlo ograničen broj pasa”. Godine 2003. zakon se ponovno promijenio i svima dopustio da imaju psa, ali gradske pse ograničio na 35 centimetara visine. No ta se odredba nimalo ne poštuje. Narodnom kongresu, poluneovisnom zakonodavnom tijelu, upućen je službeni prijedlog da se zabrani jedenje pasa. “Druge razvijene zemlje imaju zakone koji štite životinje”, kaže promicatelj prijedloga, profesor prava Jiwen Chang. “Budući da se Kina toliko brzo razvija, a sve više ljudi počinje držati ljubimce, trebali bismo znati baviti se životinjama na pravi način.”

Michael Wines