Kad su se približili brodovi s radnicima koji su trebali početi graditi nuklearnu elektranu u blizini ovog otočića, jedna je starija ribarica Tamiko Takebayashi krenula u dramatičan prosvjed – zavezala se za dok. “Mi od ovog mora živimo”, rekla je šezdesetosmogodišnja Tamiko, čija obitelj već generacijama lovi arbune, skuše i druge lokalne delicije. “Nećemo dopustiti da ga itko okalja.”

Priču o bitki u Iwashimi danas prati čitava nacija, a naročito je podupiru oni koji su se nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi razočarali u uvjeravanje vlade da je nuklearna energija sigurna. S obzirom na to da je izgledno da će se u Japanu najprije ondje graditi elektrana, mnogi zagovaratelji antinuklearnog programa u borbi ovog otočića vide nadu da će se država prestati oslanjati na nuklearnu energiju.Smatraju da će, ako planovi o gradnji propadnu, doći do presedana koji će trajno ukinuti gradnju nuklearnih elektrana u Japanu. Priča o otporu otoka Iwaishime započela je još 1982. godine. Zamrli grad Kaminoseki, koji čine Iwaishima, dva manja otočića i poluotok Murotsu, koji se proteže uz glavni japanski otok Honshu, bio je idealan za obnovu putem širenja nuklearne industrije.Stoga su 1982. godine, kad je tvrtka Chugoku Electric Power pokrenula ideju o gradnji nuklearke veličine 330.000 četvornih metara na krajnjem vrhu poluotoka, mnogi stanovnici bili oduševljeni tom idejom. “Gradu je trebao novac”, kaže Katsumi Inoue (67), predvodnik pokreta za gradnju elektrane. “Kaminoseki je propadao. Morali smo nekako potaknuti rast.” Međutim, Iwaishima, otočić s 1000 stanovnika koji je tek četiri kilometra udaljen od lokacije, usprotivio se gradnji. Otočna ribarska zadruga s velikom je većinom izglasala da ne želi gradnju elektrane. Jednog hladnog siječanjskog jutra 1983. godine gotovo 400 otočana krenulo je u prosvjednu povorku.

Bio je to tek prvi od preko 1000 prosvjeda koji su otočani do danas pokrenuli, uključujući i onaj kad su se brodicama ispriječili brodovima koji su dopremali građevinski materijal. Mnogi su otočani radili u drugim nuklearnim elektranama i kući se vraćali s uznemirujućim pričama. Osamdesetosmogodišnji Kazuo Isobe tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća radio je u netom otvorenoj nuklearki Fukushima Daiichi. “Osobno sam se uvjerio u to da je radijaciju teško spriječiti”, kaže Isobe. “Svima sam ovdje rekao da se ne smiju složiti s onime što nam kažu.” Međutim, grad Kaminoseki i dalje podupire plan gradnje pa su tako od 1983. godine do danas birali gradonačelnike koji se zalažu za razvoj nuklearnog programa, a grad je za svoju potporu obilno nagrađen. Naime, od 1984. do 2010. godine Kaminoseki je, prema podacima iz gradskih dokumenata, primio vladine poticaje u iznosu od 4,5 milijardi jena (58 milijuna dolara).Usto, prema izvještajima lokalnih novinskih kuća, grad je od operatora elektrane dobio još 2,4 milijarde jena, što iznosi oko 31 milijun dolara. No otok Iwashima nije bio spreman za predaju pa su otočani za gradsko vijeće birali kandidate koji se protive nuklearnom programu.Ribarska zaklada odbila je subvencije tvrtke Chugoku Electric u iznosu od milijarde jena ili 13 milijuna dolara, a kad je tvrtka vladi predala izvještaj o potencijalnom učinku gradnje elektrane na okoliš, prosvjednici su vladu uputili na omaške u izvještaju, naprimjer utjecaj elektrane na mriještenje pliskavica u obližnjim vodama.

Otočani su također tužili komunalno poduzeće zbog toga što se dio elektrane trebao graditi na javnoj površini, no Vrhovni sud odbacio je njihovu tužbu 2008. godine, što ne čudi s obzirom na to da su aktivisti antinuklearnog programa već izgubili u sličnim slučajevima.Uslijedio je težak udarac 2008. godine – prefektura Yamaguchi, koja nadzire dio gradnje elektrane, tvrtki Chugoku Electric odobila je dozvolu za pripremu terena.U međuvremenu se stanovništvo Iwaishime prepolovilo te spalo na samo 479 stanovnika, a prosječna dob stanovnika popela se iznad 70 godina. “Teško se boriti kad svi imaju oružje”, kaže Hisako Tao (70). A onda su 11. ožujka Japan pogodili katastrofalan potres i tsunami te uništili obrambene mehanizme u nuklearki Fukushima Daiichi, uzrokovavši jednu od najvećih nuklearnih katastrofa na svijetu. “Tad se sve promijenilo”, kaže Isobe. U srpnju je guverner prefekture Yamaguchi najavio da neće produljiti licencu za pripremu terena, a i okolni su se gradovi usprotivili gradnji elektrane. Čak je i gradonačelnik Kaminosekija izjavio da bi možda trebalo obustaviti projekt.Novi predsjednik izvršnog odbora tvrtke Chugoku Electric izjavio je da će tvrtka nastaviti s projektom, no katastrofa u Fukushimi njegovim je protivnicima dala vjetar u leđa. “Zaustavit ćemo ih u potpunosti”, kaže Sadao Yamato, predvodnik prosvjeda na Iwaishimi. “U posljednjih trideset godina ovo nam je najbolja prilika za pobjedu.”

Hiroko Tabuchi