Na ambalažama proizvoda koji stoje na policama trgovina u Sjedinjenim Američkim Državama najčešće su naslikana plodna polja, trsovi vinove loze i žarko crvene rajčice. No u ovo doba godine rajčice, paprike i bosiljak kojega Ministarstvo poljoprivrede obilježava oznakom organskog proizvoda najčešće potječe iz meksičke pustinje, gdje se uzgaja putem sustava intenzivnog navodnjavanja.Uzgajivači s poluotoka Baja, središta novog meksičkog organskog izvoznog sektora u procvatu, opisuju svoj mukotrpni rad među kaktusima kao “sadnju na plaži”.

Del Cabo Cooperative, ovdašnji opskrbljivač američkih supermarketa, svakoga dana kamionima i zrakoplovima u SAD šalje preko šest i pol metričkih tona organskih rajčica i bosiljka kako bi zadovoljio cjelogodišnju američku potražnju za organskim proizvodima. Međutim, iako sve veći broj Amerikanaca kupuje prehrambene proizvode s oznakom organskog, oni se sve više odmiču od tradicionalnog organskog ideala namirnica koje se uzgajaju bez korištenja kemikalija i pesticida na lokalnim malim farmama na način koji ne šteti okolišu. Eksplozivan rast komercijalnog uzgoja organskih rajčica ovdje, primjerice, izvršava pojačan pritisak na vodne rezerve. U nekim su područjima bunari i izvori presušili, što znači da maleni ratari više ne mogu održavati usjeve i nasade. Istodobno navedene organske rajčice završavaju u globalnom distribucijskom lancu koji troši puno energije jer odlaze čak do New Yorka, Dubaija i Ujedinjenih Arapskih Emirata, čime pridonose pojačanim ispustima plinova. Od sada do proljeća farme diljem Meksika, Čilea i Argentine koje uzgajaju organsku hranu za američko tržište uživaju najzaposlenije razdoblje.“Ljudi danas kupuju s globalnog tržišta roba pa moraju biti skeptični prema oznaci organsko jer im ona ne govori sve što bi trebali znati”, smatra Frederick L. Kirschenmann s Leopold centra za održivu poljoprivredu pri Sveučilištu Iowa State. Navodi da određene velike farme čiji proizvodi nose oznaku organskog izvršavaju neke štetne postupke, kao što je sađenje samo jedne biljne vrste, što je loše za zdravlje tla. Mnogi uzgajivači i ekološke skupine u Meksiku stale su u obranu izvoznog organskog ratarstva iako priznaju da je meksička vodna uprava preko jednu trećinu vodonosnika na jugu Baje ocijenila kao prekomjerno iskorištene. Ukazuju na činjenicu da je organsko poslovanje transformiralo ovo nekoć siromašno ratarsko područje na kojemu su čak i nisko plaćeni poslovi u turističkim hotelima i restoranima u obližnjem gradiću Cabo San Lucas tijekom recesije postali vrlo rijetki. Da bi dobile oznaku “organsko” američkog ministarstva poljoprivrede, američke i inozemne farme moraju zadovoljiti dugi niz propisa koji zabranjuju uporabu sintetičkih gnojiva, hormona, pesticida i ostalog. No na tom popisu ne nalaze se uvjeti koji bi se ticali ekološke održivosti premda je zakon usvojen 1990., koji je propisao navedene standarde, imao za cilj promicanje ekološke uravnoteženosti i bioraznolikosti, kao i zdravlja tla i voda.Stručnjaci se slažu da su organske farme općenito manje štetne za okoliš od konvencionalnih.

Međutim, u prošlosti je “organska poljoprivreda bila održiva, ali danas to nije uvijek tako”, kaže Michael Bomford, stručnjak za održivu poljoprivredu sa Sveučilišta Kentucky State. Određeni donositelji organskih standarda počinju usavršavati kriterije kako bi organski proizvodi bolje odgovarali prirodnim idealima. Na primjer, veliki švedski program organske certifikacije “Krav” namirnicama uzgojenima u staklenicima dodjeljuje oznaku “organsko” samo ako mjesta na kojima se one uzgajaju koriste najmanje 80 posto obnovljivog goriva. Nadalje, prošle godine je Nacionalni odbor za organske standarde Ministarstva poljoprivrede SAD-a revidirao pravila o oznaci “organsko mlijeko”, za koju se sada krave koje ga proizvode moraju bar djelomično hraniti na ispaši umjesto prehrane usredotočene isključivo na tovilišta. Međutim, svaka odluka o ograničenju “organskog” dovodi do natezanja između ratara, proizvođača hrane, supermarketa i boraca za okoliš. Iako zakoni i pravila o organskoj certifikaciji u SAD-u zahtijevaju od uzgajivača zaštitu vodnih izvora, teško je odrediti točnu održivu razinu uporabe vode za pojedine farme jer je “iscrpljvanje vodonosnika rezultat prekomjernog iskorištavanja resursa od strane brojnih farmera”, kaže Miles McEvoy, ravnatelj Nacionalnog organskog programa pri Ministarstvu poljoprivrede.Rosario Castillo kaže da na svojoj organskoj farmi staroj pet godina na samo osam od 40 hektara može uzgajati organske proizvode, iako je prije sedam mjeseci iskopao bunar radi boljeg pristupa vodonosniku. Naime, vlasti su racionalizirale navodnjavanje, a i nije uspio ishodovati dozvolu za uklanjanje kaktusa. “Ovdje imamo vrlo malo vode, a da biste došli do nje morate proći birokratski labirint”, kaže Castillo. Mnogi meksički uzgajivači za oskudicu vodu krive razvoj turizma. No i ratarstvo je u tome odigralo značajnu ulogu.Prema jednoj studiji, na sjeveru Baje, u području koje se naziva Ojos Negros, nagli porast sadnje mladog luka prije 10 godina smanjio je zalihu vode za četrdesetak centimetara svake godine. “Iscrpljivali su velike količine podzemnih voda”, kaže Victor Migujel Ponce, profesor hidrologije pri Sveučilištu San Diego State, “zbog čega su se nauštrb okoliša obogatili određeni pojedinci s obje strane granice”.

Elisabeth Rosenthal