Kad se turistički brodovi usidre u Red Hook u Brooklynu, putnici krenu prema taksijima i autobusima, a dobar dio konobara, čistačica i mehaničara uputi se prema bivšoj trgovini ribičkom opremom koja se nalazi u blizini.

Pročelje lokala prekriveno je bambusovim drvetom, koje nenametljivo priziva sliku Filipina, a čim se osjeti miris pečene ribe, kokosovog mlijeka i variva sa svinjskom krvi, više nema sumnje da se radi o filipinskom restoranu.Benjamin David nekoć je radio kao konobar na turističkim brodovima, a u svojem lokalu Philly-Pinoy nudi uobičajena filipinska jela, kao što su iznutrice s rižom ili gorka salata od dinje, kako bi privukao jednu od mnogih etničkih niša – Filipince koji rade na turističkim brodovima. “Nedostaje nam dom, nedostaje nam hrana i sve ono s čime smo odrasli”, kaže Nick Rabaya (42), koji već pet godina radi kao konobar na brodu Caribbean Princess. “Kad okusim ovu hranu”, kaže Nick, “osjećam se kao da sam došao kući”. Četrdesettrogodišnji Benjamin David porijeklom je iz Indije, a na Filipinima nikad nije bio. No iz iskustva zna kako se radnici osjećaju. Filipinska jela, uključujući dinguan, poslasticu od svinjske krvi, nudi samo kad se ovdje usidre turistički brodovi. “Drago mi je što se ljudi ovdje osjećaju ugodno i što rado jedu našu hranu”, kaže David. Lani je kroz turistički terminal u Brooklynu prošlo oko 120.000 putnika, a prema podacima gradskih vlasti, grad New York od njihova je posjeta zaradio oko 30 milijuna dolara.No samo je djelić tog novca potrošen u Red Hooku jer većina turista odlazi u otmjenije dijelove grada.

Radnici na turističkim brodovima obično imaju vremena tek za objed. Prije tri godine objavljeno je istraživanje provedeno na posadama 116 brodova koje je pokazalo da Filipinci čine otprilike 14 posto ukupnog osoblja turističkih brodova. Na turističkim su brodovima plaće dobre, a posao na moru lakše je dobiti nego posao u inozemstvu jer nema poteškoća oko dobivanja vize.Četrdesetjednogodišnji konobar Rodrigo Francisco rukama je jeo rižu i svinjske iznutrice, onako kako to rade Filipinci, i hvalio okus hrane. “Kao da je prava domaća”, rekao je i brzo dodao, “ali nitko ne kuha onako dobro kao moja supruga”. Iako je David rođen u Mumbaiju, s Filipinima ga je upoznala šogorica Rowena David. David, Rowena i njezin suprug godinama su radili na turističkim brodovima i znaju kako je teško biti i po 10 mjeseci odvojen od obitelji i doma.Rodrigo Francisco kaže da svaki put kad krene ploviti počne brojati dani do povratka. “Razmišljam o hrani koju pripremaju, spravljaju li neke nove umake.” Davidu su se javili i mnogi Rumunji koji rade na brodovima i pitali ga može li sljedeći put pripremiti pečene svinjske kotlete ili neka druga rumunjska jela. “Ima nas puno”, kaže Rumunjka Christina Rotunjeanu (28). “I dobri smo potrošači.”

Sam Dolnick