Vrelina je bila neizdrživa, a zatvorenici u ćelijama u jedinici 32 u najstrože čuvanome zatvoru brisali su znoj i ležali na krevetima od betonskih ploča. U samicama su ih držali 23 sata dnevno, van bi ih puštali samo u okovima, bili su nemirni i gnjevni – njihovu su muku pogoršavali zidovi umazani fekalijama, prljavi tanjuri te duševno bolesni zatvorenici koji bi noću vrištali. Sudac je već bio donio odluku da su takvi uvjeti neprihvatljivi.

Nikoga, stoga, nije iznenadilo kad je 2007. godine došlo do niza nasilnih ispada – u svibnju je jedan zatvorenik svojeg cimera izbo na smrt kopljem ručne izrade, u lipnju samoubojstvo, u srpnju još jedno ubojstvo oštrim predmetom. No sve je iznenadilo ono što je uslijedilo. Umjesto da dodatno postroži sigurnosne uvjete, uprava zatvora olakšala ih je. Većini zatvorenika dopustila je izlazak iz ćelija na više sati dnevno. Sagradila je zajedničku blagovaonicu. Uvela je programe rehabilitacije te dopustila zatvorenicima da radom zasluže određene pogodnosti. Zatvorenici su se počeli bolje ponašati. Nasilja je bilo sve manje. Broj zatvorenika u izolaciji smanjen je sa 1000 na 300. Nakon što je 2010. godine zatvorena jedinica 32, većina je zatvorenika premještena u opću populaciju drugih zatvora, a država je uštedjela preko 5 milijuna dolara. U Kaliforniji, Koloradu, Illinoisu, Maineu, Ohiju i Washingtonu pokrenute su mjere za smanjenje broja zatvorenika u dugoročnoj izolaciji. U Sjedinjenim Američkim Državama u samicama i danas boravi najmanje 25.000 zatvorenika. Neki ondje borave tjednima ili mjesecima, neki pak godinama ili desetljećima. U izvješću Ujedinjenih naroda objavljenome u ožujku istaknuto je da je SAD demokratska država s najviše zatvorenika u samicama. Humanitarne udruge tvrde da izolacija u samicama vrlo nepovoljno djeluje na ljudsku psihu, no stvari su se pokrenule zbog novijih gospodarskih previranja. Samice su do dva ili čak tri puta skuplje što se gradnje i rukovođenja tiče nego uobičajeni zatvori. Neki su se dužnosnici na temelju istraživanja uvjerili da izolacija ne smanjuje nasilje u zatvorskom okruženju; zatvorenici koji se drže u takvim uvjetima mogli bi, kako su istraživanja pokazala, po izlasku iz zatvora biti još opasniji. Christopher Epps, voditelj službe za upravu zatvora u Mississippiju, kaže da se njegov stav promijenio kad se s Američkom zajednicom za civilnu slobodu na sudu sporio oko uvjeta u svojem zatvoru, koji je jedan bivši zatvorenik opisao kao “pakao i ludnicu”.

Epps kaže da je u početku mislio da teške zatvorenike treba držati u što strožim uvjetima i na što dulji rok, no do kraja suđenja promijenio je stav i naložio da se provedu promjene. “Ako se prema ljudima ponašate kao da su životinje, upravo će se tako i ponašati”, kaže danas. Epps, inače predsjednik Američkog udruženja ravnatelja kaznionica i zatvora, kaže da su uprave zatvora u početku izolirale zatvorenike kojih se boje, a kasnije su onamo slale i one koji ih “ljute”. Kad je 2006. godine Dan Mears, profesor kriminologije na Državnom sveučilištu u Floridi, proveo istraživanje o svrsi izolacije u samice, a zatvorski čuvari kao glavne su razloge navodili “povećanu sigurnost, red i kontrolu na svim razinama zatvorskog sustava”. No osim toga, kaže dr. Mears, ciljevi nisu bili jasni. “Ne znam niti jednu poslovnu granu u kojoj bi ovo bilo moguće, nešto što toliko mnogo košta, a toliko je nejasno i nema dokaza za ono što žele postići”, kaže. Istraživanje provedeno među zatvorenicima Državnog zatvora Pelican Bay u Kaliforniji pokazalo je da se gotovo svi zatvorenici žale na nervozu, tjeskobu, letargiju i druge psihološke tegobe. Sedamdeset posto njih reklo je da se osjećaju kao da im prijeti “neminovan živčani slom”. U izvješću koje je predstavio Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda u Ženevi Juan Méndez, posebni izvjestitelj o mučenjima i drugim oblicima zlostavljanja, pozvao je na ukidanje odsluženja kazne u samicama te izdvojio SAD kao primjer. Epps se prisjeća nervoze koju je osjećao kad se odlučivalo o ukidanju jedinice 32. “Je li me bilo strah? Dakako”, kaže. “No sve je ispalo u redu. Nismo imali nijedan incident.”

Erica Goode; Scott Shane doprinio izvještaju iz Washingtona