Istanbul je grad na dva kontinenta i s tisuću proturječnosti. Turci su se navikli nositi s političkim napetostima i visokim dozama adrenalina, no s obzirom da se bliži 12. lipnja, dan izbora, napetost se može rezati u zraku.

Turska je očito ponovno na prekretnici i našla se između prodemokratskih ustanaka Arapskog proljeća i financijske krize europskih tržišta. Ovih dana zemlja vrvi od javnih rasprava, od seksualnih afera nekih političara nacionalista do pitanja Kurda i regulacije interneta. Svaka se rasprava trenutačno pretvara u političku, dijelom i zbog toga jer je društvo toliko podijeljeno. U jednom nam se trenutku učini da razgovaramo o dobrobiti slobodne proizvodnje jaja, a već za tren raspravljamo o zabrani konzumacije alkohola mlađima od 24 godine. Neki dan sam zvala mamu dok je pila čaj i jela burek sa susjedama. Kad sam je upitala što rade, odgovorila je: “O, pa uobičajeno, razgovaramo o politici!” Prošli su oni dani kad su kućanice i umirovljene nastavnice izmjenjivale recepte i čavrljale o uzgoju sunovrata. Danas je omiljena tema na čajankama budućnost demokracije u Turskoj i uloga Turske kao uzora bliskoistočnim zemljama. U zemlji koja je poznata po tome da jako malo vjeruje političarima i političkim institucijama, gdje se civilno društvo tek treba razviti a demokracija sazriti, sve puca od teorija zavjera. Jedna je čitateljica nedavnog mog izdavača upitala je li ona nijansa ružičaste s korica moje knjige namjerno odabrana i je li slika srca na prednjoj strani korica nekakav simbol te, ako jest, koja mu je skrivena poruka. Moj izdavač odgovorio da je ružičasta lijepa, topla boja, a da je srce, eto, samo srce. Turska je složena, dinamična i okrenuta prema budućnosti. Zna se kretati u svim smjerovima odjednom pa politički analitičari ne znaju ni kako bi joj pristupili. Među turskim intelektualcima prepričava se šala da je demokratska putanja zemlje istovjetna maršu otomanske vojske, koja bi dvaput koraknula naprijed, a onda uzmakla jedan korak uz glasne zvuke domoljubnih pjesama.

Iako se gospodarstvo u posljednjih nekoliko godina povoljno razvijalo, poduzetnici smatraju da ne uživaju dovoljnu potporu države. Turski mediji prenose čitav spektar političkih stavova, od krajnje ljevičarskih do krajnje desničarskih. Osim toga, sloboda mišljenja još je na klimavim nogama pa su neke knjige i danas meta političkog progona. Tako su nedavno izdavače Burroughsova “Nježnog stroja” i Palahniukova “Snuffa” tužili zbog širenja pornografskih sadržaja. Zatim se čini kao da pitanje Kurda svako malo zapadne u škripac. No, danas je zatvor Diyarbakir, gdje su tijekom osamdesetih bili zatočeni mnogi Kurdi čija su se ljudska prava stalno kršila, pod budnim okom političke javnosti, a mučitelje Kurda čeka suđenje. Cijela je zemlja nevjerojatno sposobna stvarati krize i rješavati ih u zapanjujuće kratkom roku. I rodna je politika prepuna proturječja. Žene su aktivne u mnogim područjima, u medijima, oglašavanju, zdravstvu, umjetnosti i akademskim krugovima. U Turskoj živi viši postotak znanstvenica nego u mnogim europskim zemljama. Da pogledate tursku televiziju, iznenadili biste se koliko je talentiranih pjevačica, glumica, voditeljica i novinarki. No, u ruralnim su područjima ubojstva iz časti i dalje normalna pojava. Parlamentom vladaju muškarci, a dnevna politička zbivanja izrazito su “mačistički” obojena. Neke istaknute članice turskog društva prkose patrijarhatu, ali druge ga prihvaćaju. U većim gradovima lezbijke i transseksualci glasno traže svoja prava.

No, prema anketi o “slici demokracije u Turskoj” koju je nedavno proveo Centar za politička istraživanja iz Istanbula, polovica ispitanika izjavila je da ne bi htjela imati homoseksualca za susjeda. Američki i europski partneri često spominju da im je teško pratiti Tursku. I nama se povremeno javi taj problem – nikad nam nije bilo lako sebe razumjeti. Činjenica je da su se neka društva u potpunosti izmijenila iznutra pa danas samo održavaju trud prethodnih generacija, dok su druga još u nastajanju. Iako bi Turska Europu mogla poučiti rukovođenju gospodarstvom i trgovini sa svim dijelovima svijeta, od Zapada itekako još treba učiti o jačanju slobodnog društva. Međutim, našim rođacima koji sudjeluju u Arapskom proljeću Turska je zvijezdavodilja demokracije koja poštuje zasade islama.Na svakom potpisivanju knjige oduševi me što svojim radom privučem čitatelje iz svih dijelova društva: alavite, sunite, feministice, konzervativce, ljevičare, liberale, mistike, agnostike. To je suzvučje turskih glasova koje će oblikovati budućnost zemlje. Kretanje zemlje neće ovisiti samo o dobroj volji naroda i snazi demokracije, već i o spremnosti Europe da prihvati stabilnu svjetovnomuslimansku državu. Najveći je izazov današnjeg vremena naučiti živjeti s različitostima, no nije Turska jedina koja se s time mora suočiti.

Elif Shafak, autorica knjige “The Bastard of Istanbul, Forty Rules of Love”, nedavno je objavila knjigu “Black Milk”. Živi u Londonu i Istanbulu, a web stranica joj je www.elifshafak.com.

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com