Chezi Ganesan, vlasnik tvrtke koja se bavi proizvodnjom računalnih čipova, živi na relaciji između San Josea u Kaliforniji i ove obalne metropole u razvoju.

Njegova je obitelj postigla velik uspjeh. Djed nije smio stajati blizu pripadnika viših kasti, a pripadnice njegove kaste Nadar nekoć su bile prisiljene ogoljavati prsa pred pripadnicima viših kasti jer je to služilo kao podsjetnik na njihov nizak položaj. “Pripadnost kasti danas više ne utječe na život”, rekao je Ganesan u jednom od ekskluzivnih društvenih klubova. “Više ne predstavlja prepreku.”Spektakularan uspon pripadnika kaste Nadar od preziranih fizičkih radnika do vođa poslovnih carstava u jednoj od najuspješnijih država Indije pruža uvid u zagonetku indijskih kasta i njihov štetan utjecaj na gospodarski razvoj mnogih dijelova zemlje. Indija bilježi gospodarski procvat i gotovo dvoznamenkasti rast. No, južna Indija daleko je uspješnija od ostatka države u gotovo svakom pogledu – ovdje se više zarađuje, obrazovanje je bolje, dulje se živi, a obitelji imaju manje djece. Ključni čimbenik u raspadu kastinskog sustava u proteklih 50 godina jest čimbenik koji je zaslužan za uspjeh juga zemlje i u drugim aspektima – stabilnija vlada, bolja infrastruktura i zemljopisni položaj koji omogućuje bolju povezanost sa svjetskim tržištima. “Raspadom kastinskog sustava dokinute su tradicionalne veze između kaste i zanimanja te je oslobođena golema poduzetnička energija na jugu”, kaže Ashutosh Varshney, profesor sa Sveučilišta Brown koji se bavi proučavanjem uloga kasta u razvoju južne Indije. Indijski je ustav ukinuo kastinski sustav, društvenu hijerarhiju koja je tisućljećima upravljala životima Indijaca, te uveo sustav kvota kao bi se onima na dnu omogućio uspon na društvenoj ljestvici. Međutim, podjela na kaste i dalje je prisutna jer više kaste dominiraju mnogim sferama života. Dok su se na jugu pripadnici nižih kasti usmjerili prema gospodarskom razvoju i obrazovanju kao putu prema blagostanju, na sjeveru je glavni cilj kastinskih grupa bio stjecanje političke moći i koristi. Kaste su za politiku na sjeveru toliko bitne da su kastinske stranke prisilile vladu da uključi pojam “pripadnost kasti” u popis stanovništva po prvi put nakon osamostaljenja države. Nadaju se da će dokazom o velikom broju pripadnika kasti prisiliti vladu da više poslova dodijele njihovim zajednicama.

Nadari iz države Tamil Nadu pripadaju zajednici srednjeg ranga kasti, zauzevši mjesto tek nešto iznad nedodirljivih koji se danas nazivaju Daliti. Znanstvenici i analitičari proučavali su uspon kaste Nadar kako bi otkrili ulogu granica kasti u usporavanju gospodarskog napretka. Za razliku od sjevera Indije, gdje su kastinski politički pokreti relativno nov fenomen, niže kaste u južnoj Indiji počele su se buniti protiv dominacije viših kasti početkom dvadesetog stoljeća. Varshey spominje da su ti pokreti nastali prije proglašenja neovisnosti i mogućnosti izabiranja političke moći pa su se stoga usmjerili na pitanja kao što su poštovanje, obrazovanje i samodostatnost. Nadari su zasnovali poslovne organizacije koje poduzetnicima omogućuju kredite koje nisu mogli dobiti od banke. Osnovali su humanitarne udruge za obrazovanje siromašne djece. Gradili su vlastite hramove i sale za vjenčanja kako bi izbjegli diskriminaciju viših kasti. Uslijed toga, kad je proglašena neovisnost, niže su kaste s juga Indije već razbile monopol viših kasti na području gospodarstva te uživale političku moć od samog početka nove države. Država Tamil Nadu 69 posto poslova u državnoj upravi i mjesta na visokoškolskim ustanovama namijenila je potlačenim kastama, čime je znatno ubrzano uključivanje nižih kasti u normalan društveni život. Kad je tijekom devedesetih došlo do liberalizacije indijskog gospodarstva, jug je bio znatno spremiji na iskorištavanje prednosti globalizacije, kaže Samuel Paul iz Centra za javna pitanja, institucije koja pomno proučava sve veće razlike između južne i sjeverne Indije. “Jug je bio spremniji”, kaže Paul. Poslovnjaci iz kaste Nadar poput C. Manickavela uspješno su iskoristili val blagostanja koji je zahvatio Indiju nakon osamostaljenja. Manickavelov otac osnovao je malu tiskaru u Chennaiju koja je u doba najboljeg poslovanja zarađivala oko 40.000 dolara godišnje. Nakon što je završio jedan od najboljih tehničkih fakulteta u Indiji, Manickavel je tiskaru pretvorio u sustav koji godišnje zaradi oko milijun dolara na dizajniranju elektroničkih knjiga za velike američke izdavače. “Trebali bismo biti nazadna zajednica, ali mi smatramo da nije tako”, kaže. “Mi smo jednako vrijedni kao i svi drugi.”

Lydia Polgreen; Hari Kumar doprinio izvještaju