EN DE

Nježni dodir u grubim četvrtima Rija

Autor: The New York Times
17. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Leonardo Bento žudio je za osvetom nakon što mu je prije pet godina policajac ubio brata. Stoga se, u nadi da će ako ništa drugo, a onda barem pretući instruktora, priključio besplatnom tečaju karatea koji je organizirala nova policija u zloglasnoj četvrti Božji grad.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

No policijski instruktor Eduardo da Silva pridobio ga je na svoju stranu. “Počeo sam shvaćati da su i policajci ispred mene ljudska bića, a ne čudovišta koja sam zamislio u svojoj glavi”, rekao je 22-godišnji Bento. Godine mržnje i nepovjerenja kopne u nekim od najnasilnijih četvrti Rija. Želeći ublažiti sigurnosne prijetnje prije nego što ovaj grad postane domaćin Svjetskoga nogometnog prvenstva 2014. i Olimpijskih igara 2016., dužnosnici iz Rija odvažili su se na izvođenje ambicioznog plana i preuzimanje kontrole nad siromašnim četvrtima, favelama, te iskorjenjivanju narkobandi koje njima već godinama vladaju velikim pištoljima i opakom strahovladom. Mirovni službenici ključni su za te napore jer dolaze na ta područja nakon što ih je vojna policija posljednjih tjedana “očistila” u oružanim bitkama. Posvećeni su pridobivanju stanovnika prepunih ožiljaka od desetljeća nasilja, dio kojih su nanijeli i policajci. Službenici kažu da im podaci koje dobivaju pomažu očuvati kakav-takav mir. Desetljećima je Božji grad, čija je brutalna prošlost ovjekovječena u filmu iz 2002., bio toliko opasan da se čak i policija rijetko usuđivala onamo ući. Ti dani kao da su stoljećima daleko. A na ulice se vraća život. No mnogi od 120.000 stanovnika te četvrti i dalje teško prihvaćaju da 315 policijskih službenika među njima više nisu neprijatelji.

Leonardo Bento žudio je za osvetom nakon što mu je prije pet godina policajac ubio brata. Stoga se, u nadi da će ako ništa drugo, a onda barem pretući instruktora, priključio besplatnom tečaju karatea koji je organizirala nova policija u zloglasnoj četvrti Božji grad.

No policijski instruktor Eduardo da Silva pridobio ga je na svoju stranu. “Počeo sam shvaćati da su i policajci ispred mene ljudska bića, a ne čudovišta koja sam zamislio u svojoj glavi”, rekao je 22-godišnji Bento. Godine mržnje i nepovjerenja kopne u nekim od najnasilnijih četvrti Rija. Želeći ublažiti sigurnosne prijetnje prije nego što ovaj grad postane domaćin Svjetskoga nogometnog prvenstva 2014. i Olimpijskih igara 2016., dužnosnici iz Rija odvažili su se na izvođenje ambicioznog plana i preuzimanje kontrole nad siromašnim četvrtima, favelama, te iskorjenjivanju narkobandi koje njima već godinama vladaju velikim pištoljima i opakom strahovladom. Mirovni službenici ključni su za te napore jer dolaze na ta područja nakon što ih je vojna policija posljednjih tjedana “očistila” u oružanim bitkama. Posvećeni su pridobivanju stanovnika prepunih ožiljaka od desetljeća nasilja, dio kojih su nanijeli i policajci. Službenici kažu da im podaci koje dobivaju pomažu očuvati kakav-takav mir. Desetljećima je Božji grad, čija je brutalna prošlost ovjekovječena u filmu iz 2002., bio toliko opasan da se čak i policija rijetko usuđivala onamo ući. Ti dani kao da su stoljećima daleko. A na ulice se vraća život. No mnogi od 120.000 stanovnika te četvrti i dalje teško prihvaćaju da 315 policijskih službenika među njima više nisu neprijatelji.

Ostali se brinu da će policija otići nakon završetka Olimpijskih igara. “Ovdje nas nitko ne voli”, rekao je policajac Luis Pizarro tijekom nedavne noćne patrole. “To zna poprilično frustrirati.” Jedne su večeri policajci patrolirali duž uske rječice prepune smeća koja zaudara po ljudskom i životinjskom izmetu. Obitelji su se okupljale oko improviziranih vatri. Žene su plesale sambu, dok su muškarci ispijali brazilsku rakiju od šećerne trske, cachaçau. Gotovo nitko nije ni pozdravio policajce dok su prolazili prolazima punih šarenih papirića koji se koriste za pakiranje kokaina i cracka. “Evo nam i Elitne postrojbe”, iscerio se jedan muškarac policajcima u prolazu. Nije teško razumjeti takvo neprijateljstvo. Desetljećima je vlada odbijala preuzeti odgovornost za zloglasne četvrti, a narkobande gomilale su skladišta oružja, što je policiji dodatno otežalo ulazak, do kojega je na kraju moglo doći jedino uz oružani obračun. Stanovnici su zamjerali policiji što ih je napustila i korila ih zbog brutalnosti njihovih krvavih racija. Patile su gradske službe, a liječnici i ostali uslužni djelatnici počeli su zaobilaziti sirotinjska predgrađa. “Ljudi nisu imali hrabrosti” ponovno preuzeti te četvrti, izjavio je José Mariano Beltrame, tajnik Rija za javnu sigurnost. “Draže im je bilo pomesti prljavštinu pod tepih i time izbjeći suočavanje s problemom.”Barem osam ljudi poginulo je u Božjem gradu tijekom početnih policijskih racija izvedenih 2008. godine.

Slične bitke očekuju se i širenjem policijskih akcija na nove četvrti. Dosad su postavili 12 mirovnih jedinica u 35 zajednica. No Beltrame planira do 2014. osnovati jedinice u 160 zajednica. Ne tako davno je jedne nedjeljne večeri nekoliko desetaka mladića slobodno šetalo kroz četvrt Rochina s puškama i strojnicama. Jedan je čak nosio maleni ručni minobacač. Policija tvrdi da mnoge vođe bandi iz četvrti nad kojima je policija preuzela kontrolu sada bježe u obližnje sirotinjske četvrti. Beltrame to naziva “složenom operacijom”. Kaže kako ne može jamčiti da nitko neće poginuti. Unatoč tomu Dilma Rousseff, vodeća kandidatkinja za sljedeću brazilsku predsjednicu, predložila je proširenje tog modela na druge gradove. Pristižu i milijuni dolara donacija velikih tvrtki poput Coca-Cole i milijardera iz poslovnog svijeta kao što je Eike Batista. Beltrame kaže kako je njegov primarni cilj osloboditi ulice od oružja, a ne nužno i stati na kraj raspačavanju droge premda bi to bila dobrodošla posljedica. Također radi na smanjenju korumpiranosti same policije. U Božjem gradu su vođe bandi pobjegle, uhićene ili ubijene.

Neki stanovnici kažu da se osjećaju kao da su zatočeni u sredini, između policije i bandi. “Bojim se čak i pozdraviti policiju”, rekla je Beatriz Soares, koja strahuje da je trgovci drogom možda ne promatraju. I njezina obitelj isto se boji policije. Pripovijeda kako joj je jednog dana policijski službenik pokucao na vrata, a njezin trogodišnji sin upitao ju je hoće li ga on ubiti. A opet, očito je da je prisutnost policije u Božjem gradu promijenila život stanovnika nabolje. Više djece ide u školu. Kamioni čiste onečišćene rijeke, a kamioni za odvoz smeća prolaze ovuda tri puta tjedno. Policija je uhitila više od 200 osoba otkad je ponovno zauzela Božji grad, a stopa zločina je opala: prošle godine zabilježeno je tek šest umorstava, dok ih je 2008. bilo 34. Stanovnici su većinom zahvalni premda neki tvrde da je izgubljeno nešto nedodirljivo, određena sloboda duha. U prošlosti su članovi bandi često financirali zabave uz drogu kako bi unovačili nove raspačivače. Policija sada strogo kontrolira ples, ograničava konzumaciju alkohola među maloljetnicima i cenzurira stihove koji veličaju narkobande. Neki policijski službenici prešli su s redovne dužnosti te sada služe kao učitelji engleskog jezika ili glazbeni tutori. Da Silva kaže da razumije oprez stanovnika. “Nemoguće im je zaboraviti prošlost. Sve što ja mogu učiniti je uvijek biti otvoren prema njima.” Kako bi dokazao svoj stav, dolazi u Božji grad nenaoružan i bez neprobojnog prsluka. “Mir nećemo postići silom”, rekao je. “Sila može pobuditi poštovanje, ali ne i povjerenje.”

Alexei Barrionuovo; Myrna Domit pridonijela izvještaju

Online: Božji grad

Snimka prikazuje kako policija u favelama Rija pokušava prebroditi godine nepovjerenja i mržnje, osobito prije nego što ovaj grad postane domaćin Svjetskoga nogometnog prvenstva 2014. i Olimpijskih igara 2016. godine
nytimes.com/world

Autor: The New York Times
17. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close