Čitav svijet Europu smatra kontinentom, čija je ekonomija stroga i tvrda, čiji ljudi nisu poduzetni te su ovisni o blagostanju i čija je industrijska baza zastarjela i propada.

Smatraju da se Europa sastoji od potrganih poluga i zupčanika koji stari svijet osuđuju na neizvjesnu budućnost. Ima tu, naravno, nešto istine. Ipak, postignuća koja je ostvarila Njemačka, najveća europska ekonomija, priča nam drugu priču. Prije deset godina Njemačka je bila europski bolesnik. Borila se s visokom nezaposlenošću i sporim rastom, dok su veliki proizvođači očajnički tražili način da smanje troškove. Sada je nezaposlenost niža nego što je bila prije pet godina. Iako je Njemačka mjesto najvećega svjetskog izvoznika prepustila Kini, njezin izvoz i dalje je snažan. Njemački trgovinski višak, kada se gleda udio u BDP-u, ove će godine biti viši od kineskog. To je dokaz da Europa nije isprani kontinent nesposoban za promjene kao što se misli u Americi i Aziji. Ipak, uspjeh Njemačke paradoksalno uzrokuje probleme njezinim susjedima – probleme koji se trebaju riješiti zajednički. Impresivna fleksibilnost Njemačke posljedica je starih vrlina kombiniranih s novima. Stari sustav upravljanja temeljen na izgradnji konsenzusa pomogao je poslodavcima da sindikate zadrže na svojoj strani kada je došlo vrijeme rezanja troškova. Male i srednje velike kompanije koje se često nalaze u obiteljskom vlasništvu postepeno su pročešljale svoje operacije i prosudile što treba raditi u Njemačkoj, što poslati izvan granica, a što “outsourcati”. Istodobno je ekonomska politika zauzela nov, liberalniji smjer. Schröderova vlada je 2003. i 2004. predstavila reforme tržišta rada i sustava blagostanja. Potaknute tim mjerama i kompetitivno pritisnute jedinstvenom europskom valutom njemačke su kompanije nemilosrdno zadržale nominalne plaće. Troškovi rada između 2000. i 2008. po godini su u Njemačkoj prosječno pali za 1,4 posto. U Americi je taj pad iznosio 0,7 posto, u Francuskoj 0,8 posto, a u Britaniji 0,9 posto. Iako je prošlogodišnja recesija snažno pogodila Njemačku, njezina je ekonomija danas bolja nego što je bila prije deset godina. Njemačka bi tako trebala postati uzor Francuskoj, čiji se predsjednik Nicolas Sarkozy obrušio na “outsourcing”, ali i jugu Europe koji nastoji očuvati više nego velikodušne plaće i strogo tržište rada. Njemačka je s pravom ponosna na svoju sposobnost kontrole troškova i nastavka izvoza. No isto tako Njemačka mora priznati da je uspjeh djelomično ostvarila na štetu svojih europskih susjeda. Nijemci vole vjerovati da su se uvelike žrtvovali napustivši svoju voljenu valutu prije deset godina, no istina je da su od eura upravo oni najviše profitirali. Gotovo polovica njemačkog izvoza odlazi u druge članice eurozone koje više ne mogu pribjeći devaluaciji kako bi se suprotstavile njemačkoj konkurentnosti.